Otvoreni poziv članova Biskupske konferencija BiH potpisnicima i svjedocima Dejtonskog sporazuma
Poziv, koji prenosimo u cijelosti, poslan je pod naslovom: "Poradite konačno odlučnije na uspostavi pravednog mira":
"1. Prošlo je 25 godina otkako je Međunarodna zajednica, predvođena SAD-om, nametnula trima narodima, i pripadnicima nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini Opći okvirni sporazum za mir, poznatiji kao Dejtonski sporazum. Taj je sporazum zaustavio višegodišnji rat, ali nije stvorio stabilan i pravedan mir.
Nije u praksi omogućio: ravnopravnost među pripadnicima tri naroda i nacionalnih manjina na području cijele zemlje, zagarantirani održivi povratak mnogim prognanim i izbjeglim ljudima, nadoknadu uništene i opljačkane imovine brojnim građanima i vjerskim zajednicama u zemlji.
Nažalost, omogućio je da se tokom svih ovih 25 godina održavaju i podržavaju međusobni sukobi, drugim sredstvima, osobito među političarima, pravnicima, predstavnicima medija te na području obrazovanja mladih generacija, s višestrukim pogubnim učincima po građane i cjelokupno društvo u našoj zemlji.
- Mi članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kao građani ove zemlje, smatramo svojom moralnom obvezom konstruktivno doprinositi općem dobru svih njenih žitelja.
A kao službeni predstavnici svih katolika u zemlji imamo i dodatnu dužnost izvršavati nalog, dobiven od svetog pape Ivana Pavla II. u Sarajevu 1997.: propovijedati poštivanje svih bez izuzetka, razvijati međusobno praštanje krivnji kao pretpostavku za rast uljuđenog življenja, boriti se djelima ljubavi za suradnju na promaknuću zajedničkog općeg dobra, dizati svoj proročki glas i ukazivati na nasilja, prokazivati nepravde, nazivati zlo pravim imenom, svim zakonitim sredstvima braniti povjerene nam vjernike i zajednice osobito od zastrašivanja i ne dopuštati da nas zastraši ni jedna ovozemaljska vlast.
Također nam je dužnost "ustrajnim i temeljitim dijalogom održavati odnose s braćom pravoslavcima i s drugom braćom kršćanima" te "susrete razumijevanja sa sljedbenicima islama", drugih religija i uvjerenja, a sve u korist "izgrađivanja miroljubivog suživota u uzajamnom poštivanju pravâ svakoga pojedinca i svakoga naroda".
Praksu javnog očitovanja, dosljedno smo provodili tijekom ratnih i poratnih godina. S obzirom na Daytonski mirovni sporazum, mi smo njegovim potpisnicima i svjedocima, u svom "Otvorenom pismu“ od 8. decembra 1995. iznijeli i ove svoje bojazni:
"Ovaj mirovni sporazum… umjesto silno željena mira unosi novi nemir i nedoumice u pogledu povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, u kojima su sadržana vjerska i etnička prava i slobode svih stanovnika Bosne i Hercegovine. Kao biskupi katoličkih vjernika, o čijoj se budućnosti također radi u ovom sporazumu, s pravom očekujemo da se svi odgovorni faktori i institucije i međunarodni i domaći – koji su sudjelovali u kreiranju ovog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, odlučno obvežu na ispravljanje nepravdi i ostvarenje što pravednijeg mira za sve miroljubive stanovnike ove zemlje."
- Sada, nakon 25 godina, sa žalošću i opravdanim negodovanjem moramo ustvrditi da se ovaj Sporazum, nažalost – kroza sve protekle godine – više koristio kao opravdanje i alibi za očuvanje i ozakonjenje raznih ranijih i novijih nepravdi, a mnogo manje za izgradnju istinskog, trajnog mira, utemeljenog na pravdi i jednakim pravima za sve.
Također, nakon svih ovih godina možemo ustvrditi sljedeće:
izostala je od domaćih i stranih dužnosnika, zaduženih za provođenje Sporazuma, nužno potrebna dostatna politička, pravna i materijalna pomoć povratku i održivom ostanku čak nekoliko stotina tisuća domaćih katolika – uglavnom pripadnika konstitutivnog (barem na papiru!) hrvatskog naroda;
skoro cijela katolička populacija u jednoj polovini zemlje – u entitetu Republika Srpska – je iskorijenjena, a u drugoj polovini, u entitetu Federacija BiH ona se kontinuirano smanjuje, poglavito zbog odlaska mladih iz zemlje pa i cijelih obitelji – najčešće zbog kriminala, korupcije, političkih sebičnih nadmudrivanja u zemlji i slabog vrednovanja stručnog rada. Nazočnost međunarodnih predstavnika i institucija svih poratnih godina, zbog njihove nedovoljne učinkovitosti na planu napretka zemlje prema stabilnom miru i uključivanju u poželjne europske integracije, nužno nas tjera na pitanje: Što se kani s ovom zemljom, njezinim narodima i stanovnicima?
- I ovaj put, u ime općeprihvaćenih načela međunarodnih konvencija, tražimo – osobito od predstavnika država potpisnica i svjedoka Daytonskog sporazuma, da zajedno s domaćim političkim dužnosnicima – koji imaju presudnu ulogu u izgradnji dugotrajnog pravednog mira i poželjnog svekolikog razvoja naše zemlje – konačno odlučnije nego do sada – porade na pravednom i svrsishodnom unutarnjem uređenju zemlje. To uređenje treba biti po mjeri njena sva tri konstitutivna naroda, nacionalnih manjina i svakog njezinog građanina, a osobito onih, najslabijih i u ratu i poraću najoštećenijih! To uređenje mora pratiti donošenje pravednih zakona koji će osigurati stvarno poštivanje svih pojedinačnih i kolektivnih prava, bez mogućnosti dominacije jačega ili brojnijega, te omogućiti ispravljanje svih starih i sprječavanje novih nepravdi.
Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini će i dalje nastojati dosljedno i neumorno ispunjavati svoj dužnost dobivenu od svoga Vrhovnog poglavara – pape i prije 25 godina dano obećanje – da će "pomagati u ostvarivanju svih konstruktivnih i provedivih rješenja u uspostavljanju istinskog mira na području naše Biskupske konferencije, tj. na području cijele Bosne i Hercegovine", navedeno je.
Ovo pismo odnosno poziv potpisuju Vinko kardinal Puljić nadbiskup metropolit vrhbosanski predsjednik BK BiH, mons. Tomo Vukšić nadbiskup koadjutor vrhbosanski apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, zatim mons. Franjo Komarica biskup banjolučki, mons. Petar Palić biskup mostarsko-duvanjski apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski i mons. Marko Semren pomoćni biskup banjolučki.
