BiH
2

Tužna priča mladića kojem je jedini san da se vrati svojoj kući

Piše: D. Brkić
Od njegove rodne avlije u Donjim Grbavcima kod Zvornika do Tuzle je razdaljina od četrdesetak kilometara. U životu Belmira Dardagana, Donje Grbavce i Tuzlu dijeli 21 godina života, u svakoj godini po jedna priča dovoljna za autobiografiju.
Belmir Dardagan
Belmir Dardagan
Belmir Dardagan danas ima 28 godina, diplomirani je ekonomista, kome je najveća želja povratak na svoju očevinu pored rijeke Drine. Međutim, samo njegova i kuća Mehe Dardagana nisu obnovljene u Donjim Grbavcima. On i njegov otac aplicirali su više od deset puta za obnovu kuće, odnosno donaciju građevinskog materijala, ali nikada nisu dobili ni ciglu.

U međuvremenu je Belmir ostao bez najdražih. Majka ga je napustila 2004. godine poslije petogodišnje borbe s teškom bolešću. Oca je dvije godine kasnije pronašao mrtvog, dok mu je nena umrla na rukama 2007. godine. Zbog njih, koji ga, kako kaže, gledaju s neba, želi sačuvati čist obraz.

"Nedavno sam radio na sređivanju kuće kod prijatelja Miše Tanasilovića u Tuzli. Kada smo završili posao, on me je potapšao po ramenu i pitao: 'Kad ćemo obnavljati tvoju kuću'. Rekao sam mu: 'Kako, od čega', a on je rekao da će valjda biti dobrih ljudi koji će mi pomoći. Tako je i krenulo. On je odmah nazvao svoje prijatelje koji su mi obećali stolariju, javio mi se čovjek koji je rekao da će mi srediti vodovodne instalacije i grijanje", počinje priču za Klix.ba Belmir Dardagan, mladić koji je poslije svog televizijskog istupa stekao simpatije širom Evrope zbog iskrenosti i odlučnosti da se vrati na svoje.

Njegova porodična kuća je u ruševnom stanju. Naime, porodica Dardagan je iz Donjih Grbavaca protjerana početkom agresije na BiH 1992. godine. Poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma podnijeli su zahtjev za povrat imovine. U kući su 1997. godine zatekli Srbina iz Ilijaša, koji je tražio 10.000 KM da im s kuće ne odnese krov.

"U tim trenucima nismo imali taj novac i nismo mogli ispoštovati njegov zahtjev. Otišli smo, a kada smo se ponovo vratili na kući nismo zatekli krov, ali, vjerovali ili ne, ni kanalizacione cijevi. Sve je odnio. Da je ostavio krov, kuća ne bi propadala sve više iz godine u godinu. Otac je jedno vrijeme živio na zgarištu, ali samo preko ljeta", govori Dardagan.

U raskoraku između Donjih Grbavaca i Tuzle, Belmir Dardagan je završio zahtjevan Ekonomski fakultet u Tuzli. Radio je teške fizičke poslove kako bi platio semestre, ostajao je bez svojih najmilijih, ali je istrajao u namjeri da postane čovjek.

"Zahvalan sam Tuzli što me je prihvatila, što me je iškolovala, što je od mene napravila čovjeka. Zahvalan sam svim dobrim ljudima koji su mi pomagali. Ali, od asfalta se ne može živjeti. Nisam onaj koji moli za pomoć, koji je socijalni slučaj. Međutim, s 28 godina i bez zaposlenja teško da ću ikada obnoviti svoj dom i imati krov nad glavom. O tome sam razgovarao sa svojim prijateljima, koji su me podržali u namjeri da o svojim problemima obavijestim javnost. Bilo mi je teško stati pred kamere i pričati, ali sam uspio. Već su mi se počeli javljati ljudi iz BiH, iz zemalja Evrope, vjerovatno će i sa drugih kontinenata“, kaže on.

Međutim, želio bi da nema dodirnih tačaka s novčanim sredstvima koja će vrlo vjerovatno pristizati na njegov račun.

"Već su me zvali ljudi i pitali kako da mi pošalju 200-250 eura. Meni taj novac ne treba, meni treba konstrukcija za krov, prozor, cigla... Najsretniji bih bio kada bi se taj novac preusmjeravao na račun građevinske firme koja bi mi obnavljala kuću. Ne bih želio da se prošire neke ružne priče, jer ja nisam čovjek od toga. Najvažnije mi je da sačuvam obraz jer, kako vam kažem, znam da me moji najbliži gledaju s neba“.

Belmir je danas staratelj tetke koja je osoba sa smetnjama u razvoju i njene kćerke koja ima skoliozu kičme. Već narednog vikenda planira s prijateljima otići na zgarište porodične kuće kako bi počeo pripremne radove za obnovu.

"Neke radove mogu završiti sam. Srušit ću ono što je za rušenje, kopati kanalizacioni kanal... Valjda ću u međuvremenu dobiti donaciju građevinskog materijala i svega onog što je potrebno za gradnju kuće. Ja faktički svoj dom moram praviti od temelja. Želim početi to kako mi ne bi rekli da je sve ovo šuplja priča. U biti, želim svoj san pretvoriti u javu", govori on.

Ukoliko uspije u svojoj nakani kaže kako će se u budućnosti zalagati za pomoć osobama u stanju socijalne potrebe. Kada je riječ o poslu, kaže da se sastajao s direktorima firme, kako je aplicirao na mnogobrojne konkurse, ali...

"Tražio sam posao koji odgovara srednjoj stručnoj spremi, ali bez uspjeha. Posla se ne stidim. Radio sam za dnevnicu, radim i danas, radit ću opet. Međutim, vjerujte da bih napravio dobre rezultate u svojoj struci. Kao student držao sam instrukcije iz finansijske matematike, statistike i informatike. Jednostavno znam s brojevima i osoba sam koju ne drži mjesto. Stalno sam u pokretu, uvijek spreman da pomognem drugima", kaže Belmir Dardagan.

svi dobri ljudi koji žele pomoći Belmiru mogu uplatiti novac, a otvorena je Facebook grupa "Neću nigdje iz inata" na kojoj će transparentno iznositi uplate doniranih novčanih sredstava.

Bar deset puta nam je rekao kako bi najsretniji bio kada ne bi imao nikakvih dodirnih tačaka s novcem i kada bi bio samo radna snaga na kući koju bi obnavljao. Hoće li aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma biti implementiran i u njegovom slučaju? Ako neće država, valjda će ga implementirati dobri ljudi.

Ukoliko ste u mogućnosti da pomognete Belmiru, uplatu možete izvršiti u Raiffeisen Banci

Ukoliko uplatu vršite direktno u ovoj banci potrebni su Vam sljedeći podaci:

DEVIZNI: 19-25-25258-5 SWIFT CODE: RZBABA2S IBAN CODE: BA391612250008016027

KM: 09-25-23310-8

Ukoliko uplatu vršite u nekoj drugoj banci potrebni su Vam sljedeći podaci:

DEVIZNI: 1610250000000047 19-25-25258-5 SWIFT CODE: RZBABA2S IBAN CODE: BA391612250008016027

KM: 1610250000000047 09-25-23310-8