Pitali smo političare: Da li bi preživjeli sa 400 KM, voze li se javnim prijevozom i gdje kupuju?

Da li biste mjesečno mogli preživjeti sa 400 KM?

Nažalost, puno ljudi živi, tako pa bih sigurno i ja mogao. Iskusio sam kroz život i takve periode i situacije.

Gdje kupujete garderobu?

Supruga me uvijek zeza da ne znam kupovati, jer stalno kupujem manje-više iste stvari. Meni je važno da je uredno, da je plavo i da nema natpisa i cvjetića. Najčešće kupujem u Alti ili kod Granoffa košulje, a farmerke gdje nađem povoljno.

Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

Ne znam cijenu ovako napamet, jer ga otplaćujem kroz mjesečne račune. Imam Huwaei i to mi je sasvim dovoljno jer manje-više dobro radi i baterija mu dugo traje.

Senad Šepić:

Kada ste se posljednji put vozili u javnom prijevozu?

Nedavno. Pošto supruga i ja imamo jedan auto, ona je imala nekih obaveza za koje joj je trebao auto, a ja sam kući s posla došao tramvajem.

Da li biste mjesečno mogli preživjeti sa 400 KM?

Mogao bih. Kao student u Sarajevu preživljavao sam i s upola manje. Naravno, moja današnja primanja i obaveze su puno veće, tako da prihodi diktiraju i troškove.

Gdje kupujete garderobu?

Posljednji put sam kupovao u Travniku, konfekcija, u pogonima bivšeg Borca.

Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

Posljednji sam telefon dobio na poklon. A telefon prije njega kupio sam za 600 KM

Ibrahim Hadžibajrić:

Kada ste se posljednji put vozili u javnom prijevozu?

S obzirom na to gdje stanujem i blizinu mjesta gdje radim, ponekad se vozim tramvajem stanicu ili dvije... Nije to toliko često, ali ponekad koristim tramvaj.

Da li biste mjesečno mogli preživjeti sa 400KM?

Kako preživjeti mjesečno sa 400 KM treba pitati one koji, nažalost, preživljavaju s takvim iznosom. Kad morate, onda možete, ali je to ispod svakog ljudskog dostojanstva.

Gdje kupujete garderobu?

Nedavno su mi postavili to pitanje i rekao sam: Gdje stignem! Kao što znate, jednostavan sam čovjek, ne robujem trendovima i oblačim se klasično. Zbog prirode posla najčešće nosim odijela koja kupujem u Sarajevu, preferiram domaće, ali kvalitetno. Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

Trenutno posjedujem mobilni telefon Samsung model S7 koji sam kupio prošle godine svojim ličnim sredstvima.

Branislav Borenović:

Vozio sam se nekoliko puta s najmlađim sinom, prije nekoliko dana popularnom četrnaestkom. Prije nekoliko sedmica vozio sam se autobusom na relaciji Niš -Banja Luka. Volim se voziti autobusom i žao mi je što se češće ne vozim. Da li biste mjesečno mogli preživjeti sa 400 KM?

Teško jer je to skoro nemoguće, ali bih tražio način da to prevaziđem.

Gdje kupujete garderobu?

Na raznim mjestima, nemam nekih posebnih zahtjeva, na nekoliko lokacija u gradu. Cipele kupujem preko interneta s obzirom na specifičnu veličinu (9G).

Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

193 KM.

Ilija Cvitanović:

Posljednji put sam se vozio u javnom prijevozu prije mjesec dana.

Ne bih mogao preživjeti mjesečno sa 400KM.

Gdje kupujete garderobu?

Garderobu kupujem, između ostalog, u ZARI, C&A, H&M.

Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

Mobilni telefon sam platio preko ugovora na pretplatu na dvije godine, mjesečno 60 KM.

Mirsad Hadžikadić:

Kada ste se posljednji put vozili u javnom prijevozu?

Volim da se vozim vozom i autobusom. Posljednji put sam se vozio tramvajem prije desetak dana. Po Sarajevu često idem pješke, ali kada sam u žurbi uskočim u tramvaj ili autobus. Sarajevo je relativno mali grad u kojem se pješice možete prebaciti s tačke A do tačku B – ako ste sami, ako ne žurite, ako ne morate s djecom stići do vrtića ili škole. Pošto trenutno u Sarajevu boravim bez porodice i pošto se većina mojih aktivnosti ovdje dešava na nekoliko lokacija koje su blizu jedna drugoj, uglavnom nemam potrebu za prijevozom, nego šetam. Na nesreću, javni prijevoz nije idealan i zastario je, ali većina građana nema druge opcije za prijevoz.

Ako vaše pitanje stavim u širi kontekst, mislim da svi političari ili kandidati za poziciju člana Predsjedništva treba da se voze javnim prijevoznim sredstvima. Lica naših građana u tramvajima i trolejbusima, međugradskim autobusima ili vozovima vam često mogu više reći o stanju nacije nego brojevi i statistike. Jedan ozbiljan državnik bi morao uvijek da teži tome da dobar dio svojih stavova formira na osnovu vlastitog i direktnog kontakta sa svojim narodom, a ne da se samo i isključivo oslanja na procjene analitičara i savjetnika. Mudri lideri nađu načina da čuju svoj narod, da ga posmatraju u svakodnevnim situacijama, da s ljudima razgovaraju o problemima s kojima se oni suočavaju.

Ako morate da preživite s tim ili bilo kojim iznosom, onda nađete načina. To će vam sigurno posvjedočiti brojne porodice širom naše zemlje. Da li bih bio sretan i zadovoljan? Ne. Da li bih želio da to stanje promijenim? Svakako. Međutim, u zemlji s troškovima kakve imamo ovdje u BiH nije moguće kvalitetno živjeti sa 400 KM. I to nije samo problem trenutne potrošnje i činjenice da ne možete djetetu priuštiti izlet, odjeću ili knjige. Puno dublji problem su izgubljeni ljudski resursi – ako imate 400 KM, vi ne možete da uložite u dodatne obrazovne, sportske i kulturne aktivnosti svog djeteta. Roditelji koji brinu o egzistenciji ne mogu razmišljati o poslovima budućnosti kojima bi se njihovo dijete možda trebalo baviti, kako bi pripremili svoje dijete za te profesije. Problem 400 KM danas je, prema mom mišljenju, problem izgubljenih mogućnosti i neostvarenih talenata sutrašnjice.

Pored toga, ako većina naših građana svoje životne potrebe podmiruje ovim ili neznatno većim novčanim iznosom, mi slobodno možemo ustvrditi da smo ostali bez srednje klase koja je nosilac dugoročnog rasta i razvoja svake zemlje. Srednja klasa ne samo da izdvaja više na trenutnu potrošnju, nego efektivno ulaže u kvalitetniji ljudski kapital. Zato mislim da život sa 400 KM danas treba da nas brine, ne zbog onoga što danas ne možemo priuštiti, nego zbog budućeg siromaštva u koje nas uvodi. Naši ljudi već godinama preživljavaju od prvog do prvog u mjesecu. Ne bježe naši ljudi u Njemačku zato što im je ovdje dobro. Najniža plata mora da se poveća, siva ekonomija mora da se eliminiše, radnici moraju biti prijavljeni na puni iznos, a država hitno mora smanjiti ogromne namete privrednicima. S druge strane, privrednici treba da imaju sluha i da dio svog profita dijele s radnicima. Na zapadu se bogatstvo stiče generacijama, dok se kod nas ljudi obogate za nekoliko godina.

Gdje kupujete garderobu?

Istina je da se volim lijepo oblačiti. To je moj način da svakom trenutku koji provedem na ovom svijetu dam značaj koji zaslužuje. Ali ja ne kupujem odjeću u najskupljim radnjama i često čekam sniženja. Međutim, važnije je naglasiti da bismo trebali prevazići dokazivanje društvenog statusa kroz davanje gomile novca na precijenjene komade odjeće i obuće koji se proizvode u neuslovnim fabrikama širom svijeta. Ono što mene zanima su vrijednosti svakog čovjeka. One gotovo nikada nemaju veze sa cijenom odjeće koju ljudi nose.

Koliko ste platili svoj mobilni telefon?

Ništa. Dok sam bio u Americi uzeo sam pretplatu na dvije godine i tako dobio telefon besplatno.