Magla pred problemima
134

Pjesme, himne i grbovi: Kad je politika plitka svodi se na zabavu za mase

D. Be.
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova FBiH i predsjednik stranke Snaga naroda objavio je stranačku pjesmu, koja kao i brojni raniji potezi i izjave ministra Isaka izaziva pažnju.

Za nešto više od godinu dana, koliko je ministar u Vladi Federacije BiH Isak je od sebe načinio intrigantnu medijsku ličnost. Većim dijelom je to zahvaljujući prečestim pojavljivanjem u medijima, podcastima, šokantnim izjavama, vožnjom helikopterom i građenju svojevrsnog statusa političara-influensera.

"Ja kada pijem kafu, meni minimalno 50 ljudi priđe i slika se sa mnom To su mladi, stari i srednjih godina ljudi. Prilaze mi ozbiljni ljudi i mole me da se slikam sa njihovom djecom. To je za mene zadovoljstvo...", pričao je Isak više puta.

Posljednji spot za pjesmu odnosno stranačku himnu u kojoj Ramo Isak "preuzima" lidersku poziciju u nekoj zamišljenoj armiji, u kojoj je patriotizam nabijen na maksimum, dok broj pregleda na YouTubeu raste iz sata u sat, govori koliko je zapravo i politička scena u BiH "zamagljena" prema realnim događanjima i problemima.

Deficit radne snage u svim sektorima, velika poskupljenja, plaće i penzije, odliv mladog i obrazovanog dijela populacije, slab obrazovni, medicinski i policijsko-pravosudni sistem, poljuljanost brojnih sektora, ogromno nepovjerenje u institucije, blokada evropskog puta pored nacionalizma koji buja uz svakodnevne prijetnje narušavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine...

I onda jedan spot populističkog političara, na veoma ozbiljnoj funkciji, kao da široke narodne mase baca u trans i pokušava odvući od svega onoga što svakodnevno muči građane. Rekli bi se "hljeba i igara". A narod, često politički neuk i plitak, lajka i podržava, ne razmišljajući o posljedicama i kojim putem ga vode takvi političari.

Istovremeno, dok američka crna lista postaje sve duža sa imenima uspješnih kompanija i pojedinaca iz Republike Srpske koji, kako su navele američke vlasti, osiguravaju glavne izvore prihoda za Dodikovu mrežu, tako je na površinu, namjerno ili ne, progurana priča o himnoj "Bože pravde" i grbu Nemanjića. Tu su i ranije jake teme poput "mirnog razdruživanja" koje čekaju svoj trenutak.

Možda je "i bolje" da građani u svojim domovima, na poslu i druženjima pričaju kako će vlasti bh. entiteta RS vratiti himnu i grb Srbije nego da kritički razmišljaju o svemu onome što je navedeno u obrazloženju novih sankcija koje su uvedene firmama i osobama bliskim Miloradu Dodiku i njegovoj porodici.

Pa će se zato pričati opet o pjesmama i grbovima, o patriotizmu i nacionalizmu, a ne o tome gdje novac građana zaista odlazi, ko se bogati "iz usta" njihove djece, ko ih i koliko zadužuje i za čije potrebe.

A dok traje ova jeftina umjetnička propaganda iz centrala vladajućih struktura širom Bosne i Hercegovine, niža i viša tužilaštva i dalje će čekati da im neko sve servira, pa neće sami zasukati rukave i istražiti ono što im je nacrtano. Odakle milioni maraka, odakle limuzine i vile, kako su razvijeni biznisi, odakle sve...