Plenković i Milanović ili zašto je "briselski ćato" poželjniji susjed?

Već smo pisali kako se stvarna politička agenda prema Bosni i Hercegovini Plenkovića i Milanovića ne razlikuje suštinski, da se ogleda u podršci i međunarodnom lobiranju za ciljeve Dragana Čovića, ipak postoji jedna bitna razlika, a ona se sastoji u njenoj pojavnosti.

Dok Milanović za sobom ostavlja dimne bombe nacionalizma i šovinizma, tražeći neprijatelje i tamo gdje ih nema ili ih ne bi trebalo biti, Plenković je posve drugačiji tip. Iako obojica isklesana u Ministarstvu vanjskih poslova, Milanović je u svom razvojnom putu odstupio od postulata diplomatije i posljednje desetljeće hodi scenom desnog populizma.

Plenković je s druge strane briselski tip političara, "briselski ćato" kako ga pogrdno zovu, koji je reformirao Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i najjaču političku opciju u susjednoj Hrvatskoj s desnice primakao centru, time se oslobodio cijele bulumente rigidnih desničara i redikula.

PR ekspert Krešimir Macan je u analizi za portal Klix.ba kazao kako se često znalo reći da bi Milanović bio bolji predsjednik HDZ-a, a Plenković SDP-a, kad se u obzir uzmu vrijednosni sudovi.

Plenković se u načinu manifestiranja svojih stavova prema BiH, iako su oni često posve drugačiji, ne razlikuje previše od Josepa Borrella, Paula Rangela ili nekog trećeg političara iz nepreglednih i polubezličnih briselskih ešalona.

Okršaj dvojice političkih rivala posljednjih mjeseci prelio se i na bh. politički prostor, a sve je kulminiralo Milanovićevim negiranjem genocida u Srebrenici te otkazivanjem posjete Srednjoj Bosni zbog navodnih sigurnosnih razloga.