Biskup banjalučki Franjo Komarica podsjetio je da su Trapisti ostavili veliku baštinu, za koju je potrebno da bude poznata sadašnjim te sačuvana za buduće generacije. Moto te redovničke zajednice je Ora et labora (Moli i radi), u skladu s kojim su, kako je podsjetio, više desetljeća molili i radili te učinili nešto jedinstveno na razvoju banjalučkog kraja, kada je u pitanju djelovanje Katoličke crkve.
O trapističkom redu govorio je izaslanik tog reda dom Arman Veilleux, ističući da su ti redovnici učestvovali u životu zajednice, od ekonomskog razvoja, obrazovanja, kulture do misionarstva.
U Banjoj Luci su, kaže, imali upliv na lokalnu zajednicu u kojoj su tragovi svega što su napravili i ostavili, iako više ti redovnici nemaju raniju moć.
Ravnatelj biskupijskog Caritasa mons. dr. Miljenko Aničić istakao je da se na prvi pogled vidi ono što su trapisti u materijalnom smislu ostavili u Banjoj Luci, ali naglašava da treba uzeti u obzir duhovnu situaciju u to doba, u vrijeme otomanske vladavine.
"Ta duhovna dimenzija je pokretač onoga što su oni napravili, a njihov motiv je vjera i ljubav prema Bogu i čovjeku", rekao je Aničić na konferenicji za novinare u Banjoj Luci.
Podsjetio je da je trapistički samostan "Marija Zvijezda" u Delibašinom Selu kod Banje Luke osnovao još za vrijeme otomanske vladavine, 1869. godine, Franz Pffaner.
"Godine 1869. u Delibašinu Selu kod Banje Luke pojavljuje se Austrijanac s dugom crvenom bradom, po imenu Franz Pfanner, trapistički monah, zajedno sa šestoricom subraće, koji su izazivali veliko čuđenje među okolnim narodom. Kupivši zemlju, prvobitno su živjeli u malenoj drvenoj kolibi koja je prije toga služila za telad, a koja se i danas nalazi u samostanskome dvorištu. Ta koliba, u koju ne može gotovo ništa stati, njima je bila sve: spavaonica, blagovaonica, sakristija. Misu su slavili na groblju sv. Ive (sv. Ivana Krstitelja), poviše spomenute kolibe. Nešto kasnije prave privremeni samostan koji u svom punom nazivu glasi samostan Naše drage Gospe Marije Zvijezde, i to u znak zahvalnosti jednom njemačkom samostanu s istim imenom koji je pomogao projekt izgradnje", podsjetio je Aničić.
Gradili su samostan i crkvu, osnovali sirotište, bolnicu, narodnu kuhinju, stanove za radnike, gradili su školu i obučavali zanate, otvorili pivovaru, mljekaru, tvornicu sira, ciglanu, mlin, štampariju, tvornicu tjestenine, žitnicu, kovačnicu, pilanu, sušnicu za šljive, pčelinjake, rasadnike, štalu za krave, pekaru, tvornicu kože i boja, hladnjaču, stolarsku radionicu…
"Od posebnog je značaja parni stroj s kojeg je zapaljena prva električna žarulja u ovome kraju, 27. marta 1899., a zatim i prva hidrocentrala u Bosni, s turbinom od 60 konjskih snaga", naveo je Aničić.
Godine 1910. trapisti su turbinom od 300 konjskih snaga opskrbili cijeli grad električnom energijom.
Istovremeno, prvi su most u Banjoj Luci izgradili 1904. godine, a zahvaljujući njima Banja Luka, i uopće zapadni krajevi Bosne, dobili su 1907. godine i prvu visokoškolsku instituciju – Visoku filozofsko-teološku školu koja je predstavljala prvi banjolučki fakultet.
Odgajali su, podučavali i hranili hiljade porodica banjolučkoga kraja. Povećali su broj radnih mjesta, uveli nove metode i moderne tehničke uređaje. Cjelokupna je industrija bila u njihovim rukama, a od 1873. godine bavili su se proizvodnjom piva, isprva samo za vlastite potrebe, a kasnije su pokrenuli i industrijsku proizvodnju.
Današnja se banjolučka pivovara (Banjalučka pivara) nalazi na mjestu gdje se nekad proizvodilo trapističko pivo, ali od različitoga recepta i kvalitete.
Uz to, 1930. godine količina isporučena mlijeka iznosila je oko osam hiljada litara, a bilo je najjeftinije u državi. Trapistički sir je izvožen u sve države Austro-Ugarske monarhije i izvan nje, odnosno diljem Europe, podsjetio je Aničić.
Osamdesetih godina 19. vijeka samostan postaje opatijom, a početkom 20. vijeka doživljava svoj vrhunac po broju monaha, kojih je bilo 220, ali i po svojoj duhovnoj, obrazovnoj, privrednoj, karitativnoj i civilizacijskoj djelatnosti.
Nekada najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), pretrpio je teška stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 1990-ih godina.
"Ostaje pitanje koliko danas zna o 'Mariji Zvijedi', koliko je nepravdi ispravljeno, a koliko znam nijedna i koliko se vrednuje djelo ljudi koji su ovdje ostavili svoje živote", rekao je Aničić.
U povodu 150. godišnjice dolaska redovnika trapista za danas je planirano otvaranje prigodne izložbe te koncelebrirano misno slavlje, a glavni celebrant bit će kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, a u večernim satima i duhovni koncert.
Za sutra je planirano svečano koncelebrirano misno slavlje u povodu 16. godišnjice apostolskog pohoda sv. pape Ivana Pavla II. i proglašenje blaženim Ivana Merza.
