Nezadovoljni radnici i obespravljeni građani u demokratskim zemljama širom svijeta svoja prava, kada shvate da drugim načinima ne mogu uspjeti, potraže na ulicama. Nerijetko mirne demonstracije prerastaju u nerede, a policija je gotovo uvijek na strani države, bez obzira na to što su nerijetko i njihova prava ugrožena i što nisu dovoljno plaćeni za posao koji obavljaju.
Međutim, iako rijetko, ponekad se dešavaju i iznimke kada pripadnici policije odlože oružje, skinu kacige i pridruže se demonstrantima.
Takvo nešto desilo se u Torinu početkom decembra prošle godine. Naime, širom Italije građani su protestovali kako bi iskazali svoje neslaganje sa reformama Evropske unije.
No, za razliku od drugih italijanskih gradova, u Torinu se policija pridružila demonstrantima i solidarisala se s njima, pokazavši da je protiv elite koja je narod dovela na rub gladi.
Također, ista situacija se ponovila i na Tajlandu u decembru 2013. godine. Policija nije željela upotrijebiti silu protiv demonstranata, već su uklonili barijere, skinuli kacige, odložili štitove i oružje te se pridružili pobuni protiv premijerke Yingluck Shinawatre.
Primjeri kada policija ne koristi silu, ne tuče demonstrante i ne baca suzvac na njih već se solidariše zabilježeni su i tokom anti-kapitalističkih protesta u Njemačkoj i Velikoj Britaniji u maju 2012. godine. A to se dogodilo i u junu 2013. godine u Rio de Janeiru na protestima protiv političkog sistema i vladajuće strukture.
