Pola sata sjećanja na žrtve masakra na Markalama: Preživjeli nezadovoljni odzivom sugrađana
Tako je bilo i danas kada su članovi porodica žrtava, preživjeli, pojedini građani Sarajeva i delegacije položili cvijeće za poginule.
Komemorativno okupljanje trajalo je ne duže od pola sata, a na mjestu gdje je od granate poginulo 68 Sarajlija najviše je bilo pripadnika starije generacije.
Usamljenu i uplakanu na Markalama smo zatekli Lejlu Brkić. Tog kobnog februara 1994. godine izgubila je oca. Razočarana je, kaže nam, zbog slabog odziva ljudi na polaganju cvijeća za poginule.
"Ne znam više šta reći poslije 25 godina. Samo mi je žao što su sjećanja mnogih građana na moru. Ovdje ima najviše novinara i zamjenika ministara koji dođu položiti cvijeće. Sramota je ovo velika. U Bosni i Hercegovini je više od milion ljudi istjerano, više od 300.000 ljudi ubijeno, a samo u Sarajevu za vrijeme opsade više od 14.000 ljudi. Na dan sjećanja na Markale dođe 30 ljudi. U prosjeku je svaki dan u Sarajevu ubijeno od 40 do 50 ljudi. Bila sam čitav rat ovdje i znam sve. Sad prođite ulicama, sve su kafane pune, ljudi šetaju. Ne traži niko da život stane, ali zar je puno deset minuta da se dođe ovdje i oda počast ljudima", pita se Brkić.
Rafit Skenderović 5. februara se našao na Markalama s dvojicom prijatelja. Sjeća se, priča nam, potoka krvi koji se slijevao od pijace do glavne ulice.
"Sišao sam do grada uzeti cigareta sebi i jaranima što smo bili na liniji. Uzeo sam cigarete i krenuo s prijateljima Škrijeljom i Subašićem na kafu. Njih više nema, a danas su pročitali njihova imena među žrtvama masakra. Poginuli su 50 metara od mjesta gdje je pala granata. Ja sam stajao između njih dvojice. Minutu-dvije nakon eksplozije, kada sam došao sebi, okrenuo sam se i vidim ih mrtve obojicu. Počeo sam tovariti ranjene, zajedno s drugim sugrađanima, a mrtve smo preskakali kao drva", prisjeća se kroz suze Skenderović.
On također ističe kako je ogorčen što se više ljudi na dan sjećanja ne nađu na Markalama. Kako kaže, veliki broj građana Sarajeva polako potiskuje našu blisku prošlost.
"Trebamo njegovati kulturu sjećanja zbog generacija koje dolaze. Ovo je žalosno. Trebala se cijela ulica zatvoriti za saobraćaj. Samo kada pomisim koliko je djece ubijeno, danas smo mogli imati skoro deset hiljada momaka, doktora, pilota... ", govori nam Skenderović.
Podsjećamo, Sarajevo je bilo pod opsadom više od 1.300 dana, što je najduže u historiji savremenog ratovanja. Tokom opsade ubijeno je 14.011 ljudi, od čega 1.600 djece.
Na Markalama danas srećemo i uplakanog Sarajliju koji nam nije želio otkriti ime.
"Ja sam niko i ništa. Borac sam i ratni vojni invalid i odajem počast poginulima na Markalama svake godine. Kada je padala granata, stajao sam na stotinu metara od nje. A koga danas ovdje vidimo? One što su svjedočili zločinu. Nažalost, sve je danas naopako", kazao nam je Sarajlija.
Raifa Bezdrob s prozora je vidjela kada je granata pala na sarajevsku pijacu.
"Užasni su to prizori bili. Ne mogu ni da pričam, a moje suze danas sve govore", rekla nam je uplakana Bezdrob te se osvrnula oko sebe: "Tek nekoliko ljudi danas je došlo, zaustavilo se i otišlo".
Njena prijateljica Emina Begić dodaje kako bi cijeli grad trebao biti na nogama svakog 5. februara u znak sjećanja na ubijene sugrađane.
"Izgubila sam sina u ratu, a od muža rođak mi je stradao na Markalama. Ne mogu, a da ne dođem prisjetiti se žrtava, ne samo onih koji su poginuli na ovom mjestu, već u cijelom Sarajevu i BiH", istakla je Begić.
Teške slike tragičnog događaja na Markalama i danas proganjaju Sarajliju Ćazima Andeliju. Nije mogao sakriti suze sjećajući se raskomadanih tijela koje je prevozio toga dana.
"Nikada neću zaboraviti nijedan detalj. Došao sam pomoći i ovdje sam zatekao stravične prizore. Beživotna tijela su bila na sve strane, a ranjeni su vrištali i dozivali pomoć", smogao je Andelija snage da podijeli s nama svoje sjećanje.
Današnje okupljanje građana na Markalama proteklo je u tišini i suzama. Nakon što je položeno cvijeće i pročitana imena poginulih, građanima su se obratili premijer Kantona Sarajevo Edin Forto i predsjednica Unije civilnih žrtava rata Senida Karović.
Pola sata stajanja na zimi mnogima je bilo dovoljno pa su se brzo počeli razilaziti. Prolaznici su se samo nakratko zaustavljali. Na sarajevskoj pijaci Markale ostali su uplakani preživjeli i porodice žrtava.
