Kumulativno posmatrano, od ukupnog broja od 172 mjere iz sva tri akciona plana, usvojeno je njih 104 odnosno 61 posto, u proceduri je 40 mjera (23 posto), dok 28 mjera ili 16 posto nije usvojeno u predviđenom roku, što je prikazano na slici 1.
Na nivou institucija BiH, od ukupno 33 mjere, usvojeno je 21 mjera (64 posto), u proceduri je 9 mjera (27 posto), dok 3 mjere ili 9 posto nije usvojeno, što je prikazano na slici 2. Vlada Federacije u svom revidiranom i dopunjenom Akcionom planu ima ukupno 61 mjeru, od čega je usvojeno 28 mjera (46 posto), u proceduri je 14 mjera (23 posto), a nije usvojeno 19 mjera (31 posto).
Vlada RS u svom Akcionom planu ima ukupno 78 mjera, od čega je usvojeno 55 mjera (70 posto), u proceduri je 17 mjera (22 posto), dok nije usvojeno 6 mjera (8 posto). Statistički gledano, Akcioni plan Vlade Republike Srpske, s obzirom na ukupan broj mjera u planu i broj usvojenih mjera, realiziran je u najvećem obimu. Akcioni plan na nivou FBiH realiziran je u najmanjem obimu.
Kvantitativni monitoring realizacije mjera iz akcionih planova
Različiti podaci o efektivnosti realizacije mjera iz reformske agende, koji se u posljednje vrijeme sve češće pojavljuju u medijskom prostoru, proizvod su različitih pristupa interpretiranja podataka i pogrešnih metodoloških alata. Kako bi se izmjerila realna realizacija mjera neophodno je koristiti kvanitativni monitoring realizacije mjera iz akcionih planova. Kvantitativni monitoring podrazumjeva praćenje realizacije pojedinačnih akcionih planova, na nivou države, entiteta i kantona, kao i praćenje kumulativne realizacije tri akciona plana (BiH, FBIH i RS).
Kod ovog metodološkog pristupa uspostavljene su tri varijable kojima se utvđuje nivo realizacije Akcionih planova: a) mjera usvojena, b) mjera u proceduri, c) mjera nije usvojena. Kada je mjera "usvojena" to znači da je okončana cjelokupna parlamentarna procedura kako bi određena mjera stupila na snagu.
Mjerom "u proceduri" se smatra ona mjera koja je prošla najmanje prvi korak, a to je npr. usvajanje nacrta nekog zakona na vladi, pa sve do konačnog usvajanja prijedloga tog istog zakona na parlamentu. Četvrtina mjera iz akcionih planova je nemjerljiva, nije ih moguće relevantno pratiti i analizirati njihov učinak, jer su formulacije općenite i najčešće predstavljaju proces , a ne mjerljivi ishod, a nisu ni ogrančene rokom. Ove mjere su u akcionim planovima označene kao "kontinuirane".
Akcioni planovi sva tri nivoa vlasti u BiH predvidjeli su i 44 mjere za čiju je implementaciju vremenski rok kontinuiran, pa su i one uzete u razmatranje. Takve mjere su najčešće vrednovane kao neusvojene ili u proceduri, osim u slučajevima kada postoji dokaz-dokument javno objavljen, onda je ta mjera vrednovana kao realizovana. Primjeri takvih mjera su "Uspostaviti efikasnu prevenciju korupcije i sukoba interesa u pravosuđu", "Reforma sistema obrazovanja" ili "Unapređenje saradnje policije na svim nivoima", idr.
Kontinuirane mjere su najčešće uzrok različite interpretacije procenta realizovanih mjera CCI–a i predstavnika vlasti na sva tri nivoa. Preporuka je bila da se te mjere ne uvrštavaju u akcione planove, zbog nemogućnosti praćenja njihove realizacije , kao i činjenica da većina tih mjera nisu reformske nego su popis mjera iz planova rada vlada.