Politička ofanziva režima u Beogradu: Cilj je poniziti BiH i Sarajevo prikazati centrom nestabilnosti
Drugi krak ofanzive, koju vodi Beograd uz dobrovoljnu saradnju političara iz Republike Srpske, odnosi se na pokušaj da se država što više ponizi, a da se političari iz Sarajeva predstave kao oni koji urušavaju regionalnu saradnju.
Ciljevi ove strategije su postavljeni na "Svesrpskom saboru", ali koliko god se trudili da se zaključci "Svesrpskog sabora" institucionalizuju na putu im ipak stoji država Bosna i Hercegovina sa svojim institucijama. Iz tog razloga je promotorima ove ideje potrebno što više obezvrijediti i obesmisliti ideju Bosne i Hercegovine kao države sa svojim institucijama i ovlastima.
U svojim pokušajima ovakve predstave, Srbija, iako često šalju verbalne poruke prijateljstva, radi ono što iskreni prijatelji sigurno ne bi, a to je da traži eventualne rupe u sistemu kako bi proveli svoju politiku provokacija.
Ipak, zanimljiv je pristup političara iz Srbije koji nakon što urade provokaciju onda i ateriraju. To je bio slučaj i s "razmjenom" policajaca u kojoj je šest policajaca iz Srbije trebalo da boravi u Republici Srpskoj bez odgovarajućih konsultacija.
Indikativno je to što je ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić samo nekoliko sati nakon što su reagovali političari iz Bosne i Hercegovine izašao i kazao da policajci neće doći.
"Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije neće dozvoliti nikome da traži u ovome izgovore za sukobe i pripreme za rat. Zato nećemo slati policajce u Republiku Srpsku kako to ne bi bio vještački razlog za napade na Srbiju i srpski narod", rekao je Dačić.
Zbog brzine reakcije i usklađenosti s političko-propagandnim potezima od ranije teško se riješiti dojma da je ovakav razvoj situacije upravo i bio cilj režima u Srbiji. Odlično je poznato kakva sjećanja i emocije priziva eventualno prisustvo policajaca iz Srbije u Bosni i Hercegovini, a beogradski režim je protivljenje tome iskoristio da Bošnjake predstavi kao radikalni element koji traži samo izgovor da napadne "Srbiju i srpski narod".
Jedan od primjera, gdje ulogu realizatora imaju političari iz RS-a je traženje da helikopter MUP-a Srbije bude smješten u Trebinju i učestvuje u gašenju požara. Naime, helikopter MUP-a Srbije koji bi trebao da bude u Bosni i Hercegovini se ne razlikuje sposobnostima u gašenju požara od helikoptera koje posjeduju Oružane snage Bosne i Hercegovine.
Političari iz RS-a ne žele da zatraže helikopter svoje države nego politikanski tvrde da je neophodno da požar gasi helikopter iz Srbije. Bitno je istaći da se ne radi o helikopterima Ka-32 koji su namijenjeni za gašenje požara i koje Bosna i Hercegovina ne posjeduje, nego isključivo o helikopterima sa gotovo istim specifikacijama kao i kod OSBiH.
Dakle, dolazak helikoptera iz Srbije bi trebao da pokaže da je Srbija sposobna da zaštiti građane u RS-u, a da to ne može da uradi Bosna i Hercegovina.
Na listu provokacija treba dodati i slanje kadeta vojske Srbije u Prijedor, koje je Milorad Dodik prvo proslavio, a onda su političari iz Srbije pokušali da to predstave kao obični učenički obilazak.
Taktika srbijanske politike se zasniva u tome da uradi očito provokatorski potez, a onda reakciju iz Sarajeva predstave kao eskalaciju. Jasno je to da i dalje Srbija nije spremna da direktno naruši suverenitet Bosne i Hercegovine nego traži rupe u zakonu i političare iz RS-a koji su spremni na sebe preuzeti taj teret.
Domaći političari bi morali da "ne idu na prvu" na svaku vijest koja dođe i da detaljno i temeljno čitaju procedure koje postoje i na taj način spriječe sve moguće propuste koje bi režim u Beogradu mogao da povuče da naruši suverenitet BiH, ali i Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake predstavi kao opasnost za stabilnost regiona.
