Politička toksičnost od Srebrenice do Velike Kladuše: Šta je to zajednički kandidat

Mjeseci priče o potrebi da u spomenutim općinama stranke koje za sebe vežu prefiks probosanske, nastupe jedinstveno kako bi zajednički kandidat bio izabran, po običaju se raspadne usljed ogromnog političkog ega i toksičnog prebacivanja politike s viših nivoa na lokalnu politiku.

Krenimo od Srebrenice, gdje su Bošnjaci, narod nad kojim je izvršen genocid 1995. godine, posljednji put načelnika izabrali 2012. godine, kada je izabran Ćamil Duraković. Već puna dva mandata tamo vlada Mladen Grujičić. Unatoč velikim riječima i priči o potrebnom ujedinjavaju probosanskih stranaka, lične ambicije i šire političko neslaganje na kraju uslovi jednog kandidata, što dovodi do toga da probosanske stranke ostanu gubitnici.

Ni ovaj put nije mnogo drugačije. Centralna izborna komisija (CIK) treba potvrditi kandidate, a probosanske stranke se i dalje nadmudruju i time raslojavaju cijelu priču. Ovdje se nameće pitanje odgovornosti i vrha svake stranke. Da li su predsjednici probosanskih stranaka ikada dogovorili sastanak na ovu temu? Da li su u stanju po strani ostaviti sve političke razmirice, prigovore koje imaju jedni ka drugima i zarad višeg cilja pronaći kompromis? To do sada nismo vidjeli, već se priča svodi na lokalne odbore koji svako za sebe donosi odluke.

U Srebrenici su trenutno poznata dva imena iz reda probosanskih stranaka, Hamdija Fejzić i Muhamed Avdić, između kojih su podijeljene političke stranke te još uvijek nema naznaka političkog objedinjavanja.

Slična priča je i u Velikoj Kladuši. Tamo je već drugi mandat na vlasti ratni zločinac Fikret Abdić, a probosanske stranke se još ne mogu usaglasiti o jedinstvenom kandidatu. U međuvremenu je isplivalo ime Amira Purića iz Naše stranke, kojeg su navodno obećale podržati SDA, SDP i DNZ, dok su protiv DF, NiP i NES.

U međuvremenu smo mogli vidjeti komentare iz DF-a i SDA, koji poručuju da ipak nisu podržali Purića. U obrazloženju se navodi zašto se ne treba podržati Purić, a kao jedan od argumenata je da je spomenuti kadar Naše stranke glasao za imenovanje Vlade FBiH nakon blokiranja veta potpredsjednika FBiH Refika Lende te činjenice da je Purić glasao za imenovanje Marina Vukoje za sudiju u Ustavnom sudu BiH.