Posljednja smrtna kazna u Evropi izvršena ove godine, u BiH zvanično ukinuta 1994.
Tada je streljan 35-godišnji Dušan Prodić, pružni radnik iz okoline Doboja. On je svoga sina iz prvog braka hladnokrvno ugušio u rijeci, na prijedlog druge supruge, s kojom je imao dvoje djece. On je strijeljan, a njena smrtna kazna zamijenjena sa 20 godina zatvora.
BiH je smrtnu kaznu ukinula 1994. godine, odluka je ozvaničena 1998., ali u zakonu u RS-u još postoji. Posljednju smrtnu kaznu u našoj državi izrekao je Okružni vojni sud u Sarajevu koji je 12. marta 1993. osudio Borislava Heraka i Sretka Damjanovića za genocid. Kazna nije realizovana.
Kada je riječ o regiji, Srbija je posljednja ukinula ovu praksu, a 1992. godine pogubili su Johana Drozdeka koji je osuđen na smrt 1988. godine zbog silovanja šestogodišnje djevojčice. Smrtnu kaznu ukinuli su tek 2006. godine, ali je nakon 1992. godine nisu praktikovali.
U Hrvatskoj je posljednje izvršenje ovakve presude bilo 1987. godine kada je pogubljen Dušan Kosić koji je osuđen zbog hladnokrvnog i okrutnog ubistva četveročlane porodice Matijević, bračnog para Čede i Slavice i njihove maloljetne djece Dragane i Snježane 1. marta 1983. godine. Strijeljali su ga.
Island je prva zemlja koja je ukinula ovakav vid kazne. Posljednja egzekucija na Islandu dogodila se 1830. godine i izvršena je odsijecanjem glave.
Posljednja smrtna kazna izvršena je u Bjelorusiji ove godine. Ovo je jedina evropska zemlja koja još nije ukinula smrtnu kaznu.
U svijetu od razvijenijih zemalja smrtnu kaznu još imaju SAD i Japan u kojem nije bilo izvršenja od 2011. godine. Kina godišnje izvrši više smrtnih kazni nego ostalih 20-ak zemalja (koje je imaju) zajedno. Prema Amnesty Internationalu, to je minimalno hiljadu pogubljenja godišnje.
Istraživanjem koje je urađeno prošle godine, veliki broj Evropljana je izjavio kako bi podržao ponovno uvođenje smrtne kazne. Za ovo su bili značajan dio građana Francuske, Češke, Slovačke, Mađarske, Srbije, Turske, Estonije, Latvije, Litvanije, Rusije itd.