Poznat identitet svih uhapšenih zbog ubistva Vlade Šantića, Abdić ranije negirao krivicu
Radi se o K. D. (1968.) i J. T. (1962.) iz Bihaća te E. K. (1968.) i R. B. (1958.) iz Cazina koje se sumnjiči da su, zajedno s Hamdijom Abdićem, u noći sa 8. na 9. mart 1995. godine u cazinskom naselju Ostrožac lišili života tadašnjeg generala bojnika HVO-a Vladu Šantića.
Kako Klix.ba nezvanično saznaje, radi se o Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću. Riječ je o osobama koje su se i ranije, uz Hamdiju Abdića, dovodile u slučaj s ubistvom generala Šantića, a FUP i Tužilaštvo USK proteklih godina su istraživali ovaj slučaj.
Prema nezvaničnim informacijama, Vlado Šantić je u večernjim satima 8. marta doveden u Hotel Sedra u Cazinu, gdje su ga pretukli pripadnici Vojne policije 502. brigade. Nakon toga je pretučen, ali živ prebačen u komandu Vojne policije 502. brigade u Bihaću, gdje je ostao do zore. Odatle je u ranim jutarnjim satima doveden u bihaćko naselje Kostela, gdje je ubijen s četiri metka u privatnoj kući.
Šantićevo tijelo nakon toga je navodno bačeno u bačvu u koju su doliveni benzin, nafta i razrjeđivač te je zatim bačva odnesena na deponiju na Grabežu. Prije nekoliko godina, bačva s posmrtnim ostacima je i pronađena, međutim, koštani uzorci koji su pronađeni u buretu nisu bili upotrebljivi u smislu da bi se iz njih mogla izolovati DNK.
Šta se dešavalo te noći, svoju verziju priče ranije je iznio i sam Abdić.
U intervjuu Jutarnjem listu 2014. godine potvrdio je da je baš on iz tadašnje komande s generalom Šantićem krenuo na proslavu Dana žena.
"Obojica smo bili malo pijani pa se ne sjećam svih detalja. Otišli smo zajedno u taj hotel. Tamo je sve već bilo pijano. Ja sam otišao prije njega i zaista ne znam šta se dalje događalo. Sjećam se da me sutradan oko 11 sati nazvao Dudaković i pitao gdje je Vlado. Nisam znao pa smo zaključio da se otišao negdje opustiti. Prošlo je nekoliko dana, nije se vratio, provodila se istraga o svemu, neki su ljudi čak bili uhapšeni i pritvoreni nekoliko mjeseci i potom pušteni jer nije bilo dokaza da su bili umiješani u nešto nečasno. Budimo realni, da ga je trebalo ubiti, to bi se odradilo na frontu, tako bi se sve lakše zamaskiralo, a ne ovako.
Morate znati da smo se mi u Bihaću odlično slagali s Hrvatima jer nismo imali izbora, bili smo osuđeni jedni na druge, čak i kada su ta dva naroda ratovala u drugim dijelovima zemlje i kada je bilo pritisaka iz Sarajeva i Zagreba. Nismo imali izbora, jer smo imali zajedničkog neprijatelja. Sve vrijeme rata, slušajte sada, od ‘neratnih posljedica’ ubijen je jedan Hrvat, 29 muslimana i četiri Srbina. Prosječno, manje nego što se danas ljudi ubijaju", rekao je u tom razgovoru Abdić.
Istraga o nestanku generala Šantića vođena je u dva navrata, 1995. godine te 2006. godine, kada je slučaj preuzela Federalna uprava policije, a zatim je slučaj ponovo vraćen Kantonalnom tužilaštvu Bihać.
