Prava žena u društvu: Zašto u BiH još nije postignuta rodna ravnopravnost
Danas će neke žene dobiti slobodan dan, skraćeno radno vrijeme ili buket cvijeća. Svaki drugi dan će se mnoge od njih nositi s otkazima zbog trudnoće, nasiljem na poslu i van njega, nezaposlenjem i mnogim sličnim problemima. Aktivistkinje će danas izaći na ulice i tražiti svoja prava. U ime Clare Zetkin, u ime 8. marta i svega onoga što ovaj praznik predstavlja.
Situacija je bolja, ali još imamo pune ruke posla
"Današnji položaj žene u društvu je dosta bolji nego što je bio prije 20 godina, ali još uvijek nije dovoljno dobar", kaže nam psihologinja Vahida Djedović, dodajući da se ženama koje su u radnom odnosu još uvijek spočitava trudnoća i odlazak na porodiljsko, još uvijek nije izglasan zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, još se dešava nasilje nad ženama, a žene još uvijek imaju manje šanse da dođu do rukovodećih pozicija.
Ona ističe da se ne slaže u potpunosti s današnjim oblikom feminizma, jer on često nije feminizam za ravnopravnost, nego feminizam žrtve.
"Današnji ženski pohod na ravnopravnost podrazumijeva neprijateljstvo prema muškarcima. Današnje feministkinje ne uzimaju u obzir naučna istraživanja iz polja neuronauke, endokrinologije i psihologije, koja pokazuju znatnu biološku i psihološku razliku između muškaraca i žena. Današnje feministkinje potkrepljuju vlastitu nespremnost da uzmu u obzir da su spolovi ravnopravni, ali drugačiji", kaže Djedović.
Ističe da se 8. mart treba slaviti kao ženski pokret koji se zalaže za prava i žena i muškaraca, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Africi i arapskim zemljama. Ipak, današnji 8. mart je nažalost komercijaliziran. Bit ovog praznika je zalaganje za ravnopravnost svih ljudi na svijetu.
"Za mene bi 8. mart trebao imati takav ženski pokret koji prikazuje ženu kao pametnu, sposobnu, hrabru, empatičnu..., a ne predstavljati ženu kao žrtvu, a muškarca kao nasilnika. Trebaju nam takve žene koje uvažavaju ove psihološke i saznajne razlike", kaže ona.
Djedović priču zaključuje izjavom kako su žene koje su posvećene porodici bile od najveće važnosti u pokretu za oslobođenje. Danas ljudi više zamjeraju ženama koje žele biti majke i domaćice, nego onima koje nemaju takve ambicije.
"Sasvim je uredu ako neke žene ne žele porodicu, ali ne treba to nametati kao pravilo. To je isključivo stvar izbora", kaže naša sagovornica.
Koliko aktivizam pomaže u napretku i dokle smo stigli
Temu komentariše i aktivistkinja Vildana Džekman koja kaže kako kao društvo još uvijek nismo stigli tamo gdje bismo trebali biti, ali kako sigurnim koracima koračamo prema realnim ostvarenjima zacrtanih ciljeva. Ipak, ističe da smo se znatno pomjerili s mjesta na kojem smo bili prije deset godina.
"Stalno se povezujemo s fondacijama, organizacijama i generalno ljudima kako bismo unaprijedili položaj žena u bh. društvu. Svaki dan se iznova trudimo održati prava i konvencije koje imamo te izglasati nove", kaže Džekman.
Vildana je aktivistkinja Fondacije CURE te ističe kako fondacija koordinira žensku mrežu BiH u kojoj je više od 50 ženskih organizacija, predstavnica neformalnih grupa i pojedinki. One također rade na pitanjima koja su povezana s mrežom žena s invaliditetom te žena romske populacije.
"Radimo i povezujemo se sa ženama koje pripadaju marginalizovanim grupama te učestvujemo u pisanju brojnih izvještaja.
Naglašava da se broj aktivistkinja nije znatno povećao, ali se jeste povećao broj onih koje su zainteresovane za neformalne edukacije. Veliki broj žena ulazi u političke stranke, što nije bio slučaj ranije.
"Još uvijek ipak nismo dostigli rodnu ravnopravnost. Mislim da je još uvijek puno posla pred nama, iako smo dobro umrežene, mislim da se tu može još dosta uraditi. Trebamo biti solidarne u aktivnostima kojima se bavimo i nastaviti raditi ovako kako smo počele. Ne bojimo se budućnosti i spremne smo da se nosimo sa svim što ona nosi", kaže aktivistkinja ističući kako su izazovi danas veći nego što su bili prije 10-20 godina.
Ipak, to ih neće zaustaviti te će se nastaviti boriti za prava i potrebe žena u bh. društvu. Svakoj državi je potreban rodni balans, žene trebaju biti uključene u sve procese od početka do kraja.
Još uvijek kasnimo za ostatkom svijeta
"Za svijetom i svjetskim promjenama kaskamo puno. Sve promjene koje su tamo negdje vani napravljene su zbog velikog pritiska vlada. Treba naglasiti i da mi još uvijek živimo u patrijarhalnom društvu gdje nekoga moramo učiti da ne postoje muška i ženska zanimanja, da žene moraju imati iste mogućnosti za napredovanje u bilo kojim karijerama i zanimanjima", govori Džekman naglašavajući da su to neke stvari o kojima se mora govoriti.
Danas će, kako kaže ova aktivistkinja, ipak morati nekoga učiti kako 8. mart nije samo poklanjanje cvijeća te da njegova važnost seže mnogo dalje od toga. Žene će danas obilježavati pobjede koje su ostvarile i borbe koje još traju.
Jer, završit će se praznik pa će se mnoge žene vratiti svojim normalnim životima u kojima su izložene mobingu i raznim oblicima nasilja. Dan žena je podsjetnik da 9. mart može osvanuti drugačije, da postoji nada za bolje sutra.
Fondacija je nedavno obavila istraživanje u manjim bh. životnim sredinama te je tim putem utvrđeno kako postoji mnogo žena koje žive na rubu siromaštva, da obnašaju pozicije koje nisu u skladu s njihovim zanimanjima, da se suočavaju s emotivnim nasiljem koje teško znaju prepoznati i da teško dolaze do pozicija za koje su se školovale.
Fondacija CURE će i ovog 8. marta svoj marš započeti ispred Parlamentarne skupštine u 13 sati i 30 minuta, a marširat će do BBI centra.
"Pravimo taj jedan fiktivni krug kojim obilježavamo 110. godina borbe za ženska prava. Zatim se vraćamo do muzeja gdje će se održati izložba sa 20 fotografija žena i njihove priče. To su heroine, mirovnjakinje i žene koje su se izborile s nekim ratnim traumama. Prisustvovat će švedska i njemačka ambasadorica, tako da se očekuje da će to biti lijep događaj", zaključila je Džekman.
Strijelci osvajaju medalje, ali nedostaje podrška: Farah Onešćuk briljirala u Srbiji
