Pravoslavke iz Tuzle boje vaskršnja jaja na poseban način: Tradicija Svete Gore i dijelova Ukrajine

"Način na koji mi kuhamo i farbamo jaja se primjenjuje u manastiru Hilandar u Svetoj Gori. Dakle, u kazan sa naloženom vatrom stavljamo vodu, farbu, sol i sirće, a prilikom ključanja ubacujemo korpu sa okvirno 100 komada jaja. Kuhanje traje blizu 15 minuta, a kod ovakvog načina pripreme jaja, ne dolazi do promjene njihovog ukusa ili nečega sličnog", priča nam Saša, koji je jaja nakon kuhanja proslijeđivao dalje na premazivanje uljem.

Tradicionalno jaje crvene boje kod pravoslavnih Hrišćana budi emocije za radost, rođenje, ponovno rođenje, ali i vječni život. U tome je satkana i poruka po kojoj za vjernike Hristovo vaskrsenje predstavlja smisao postojanja i vjere.

"Mi duboko vjerujemo u to da je Hrist razapet na krstu, što je historijska činjenica, ali i da je uskrsnuo te da će opet doći. Smisao naše vjere jeste nada u ponovni Hristov dolazak među ljude na zemlju. S druge strane, nama je ovaj blagdan izuzetno važan jer smatramo da on predstavlja pobjedu života nad smrću. Dakle, mi nemamo strah od smrti, vjerujući da ćemo živjeti vječno u zajednici sa Hristom, u kojoj nema boli, tuge, bolesti i slično", navodi Sanja.

Vrijedne ruke tuzlanskih vjernica pripremile su okvirno hiljadu i po jaja koje su podijelile svim posjetiteljima crkve. Sutra i prekosutra, odnosno na vaskršnji ponedjeljak i utorak, jaja će biti dijeljena građanima Tuzle.

"Osim pripreme i farbanja jaja u crvenoj boji kao jednom od simbola Hristove prolivene krvi, mi smo radile i na vanjskom te unutrašnjem uređenju crkve. Nažalost, mi danas nemamo mnogo članica, kao što je to bilo u godinama ranije. Ali, naše sestre koje su ostale, trude se obaviti sve poslove koji nam se nameću", ističe za Klix.ba predsjednica Kola srpskih sestara iz Tuzle Vesna Kraupner.

Inače, prvo Kolo srpskih sestara osnovano je 1902. godine u Beogradu, a potom i u Tuzli. Od tada je dio kulturne baštine ovoga grada, kojeg krasi i još nekoliko pravoslavnih udruženja.

Stare Hrišćanke znale su reći da selo može propasti, ali ne i običaji. U svojoj mladosti, naša sagovornca Hajdukov vjerovala je da su mnogi običaji prevaziđeni te da se oni nikada neće vratiti. Međutim, danas svjedoči povratku mnogih običaja koji su vezani za pravoslavlje, ali i ostale konfesije. Ističe da joj usvojene običaje nisu prenijeli roditelji, već ih je kroz život i kroz djelovanje u pravoslavnoj zajednici stjecala i njegovala.

"Mislim da je to veoma važno jer nas vodi ka jednoj zajednici. Pravoslavlje podrazumijeva sabornost. Dakle, ne možete biti vjernik koji je sam kod kuće, jer da bi vaša vjera bila jača te da biste sve svoje probleme, ali i divne stvari mogli dijeliti sa drugima, morate biti dio zajednice. U njoj mi njegujemo običaje i prenosimo ih na svoju djece", nastavlja Sanja.

Način na koji Hajdukov gradi, njeguje i poštuje tradiciju, prenoseći je na nova pokoljenja, u Tuzli su prepozbali i pripadnici drugih konfesija. S tim u vezi, pred kraj poručuje da je na putu jačanja vjere izuzetno važno poštovati drugog i drugačijeg.

Smatra da se atmosfera međureligijske zajednice treba živjeti svakoga dana, a međusobna uvažavanja i zajednički rast, povezani sa dijeljenjem i ukrštanjem svih vjerovanja i običaja, od svakoga od nas mogu napraviti još boljeg čovjeka.

"Ne mogu vam opisati koliko je dobro biti povezan i koliko je važno približavati vjere jedni drugima, kako bismo ih više voljeli, kako bismo o njima znali te kako bismo ih bolje razumijevali", riječi su kojima je Hajdukov završila razovor za Klix.ba.