Do tog tužnog devetog dana novembra Stari je odolijevao, ali tog dana njegov prekrasni bijeli luk je nestao, potonuo u zelenoj rijeci, spustio se u Neretvu i dolje se zadržao u narednih jedanaest godina.
Kamen tenelija kojim se služio graditelj mosta Mimar Hajrudin deceniju kasnije izvađen je iz rijeke, prerađen i vraćen na prvobitno mjesto. Od 23. jula 2004. godine Mostar je ponovo imao svoj Stari most. Možda ne sa patinom i bojom kakva ga je krasila do tužnog novembarskog dana, ali je važno da od tog dana stoji uspravno.
Od tog rijetko vedrog dana u postratnoj mostarskoj sivoj svakodnevnici pa sve do danas prošlo je ravno deset godina. Jučer smo se uputili ka mostu, porazgovarali sa ljudima koji ga obilaze svakodnevno, sa Mostarcima i strancima koje smo sretali u Starom gradu.
"Vrijeme leti kao ludo. Pamtim taj dan i pamtit ću ga dok sam živ. Osjećala se praznična atmosfera od ranih jutarnjih sati. Dolazile su brojne delegacije, mnogi zvaničnici, muzičari, glumci, sportisti, grad je jednostavno bio na nogama. Bilo je lijepo biti Mostarac te večeri", prisjeća se Amer, Mostarac koji živi u blizini Starog mosta.
"Stari je simbol ovog grada. Mi Mostarci smo ponosni ljudi, volimo svoj grad i sve što je mostarsko, a Stari i Velež su nam najdraži. Nema ništa ljepše k'o prošetat do Starog grada i popiti kafu sa dragim ljudima ovdje. Evo i u ovim vrelim danima smo tu. Nigdje nije lijepo kao u našem Mostaru. Most nam je vraćen prije deset godina. Grad nikada neće živjeti lijepe dane kao što su bili prijeratni, ali neka nama našeg mosta", kazao nam je Arnel, zaljubljenik u svoj grad.
Broj turista u Starom gradu iz dana u dan raste. Stari most je jedna od najzanimljivijih destinacija za turiste.
"Ovo je moj drugi dolazak u Mostar. Igrom slučaja se to dogodilo na desetu godišnjicu od obnove mosta. Sjećam se dobro tih dana. Gledao sam ceremoniju otvaranja uz zvuke ploče Mostar Sevdah Reuniona. Neka živi Stari most vječno,“ poručio je prijatelj Mostara Veroljub iz Beograda.
