Predrag Kojović: Aktivnije ćemo raditi u RS-u, vjerujem u poslijeratne generacije mladih
Gospodine Kojoviću, koji će pravci djelovanja Naše stranke biti prioritet u narednom periodu? Preuzimam odgovornost i savjest me grize što nemamo funkcionalnu organizaciju u Republici Srpskoj. Imali smo do prije nekoliko mjeseci sjedište, kancelariju u Banjoj Luci, na prethodnim izborima i kandidate, nosilac je bio Damir Miljević, na izborima iz RS-a. Međutim, nismo uspjeli napraviti organizaciju koja bi napravila ozbiljan rezultat u RS-u. Ured koji smo imali tamo skupo nas je koštao s obzirom na to da su naši prihodi legalni i samim tim mali. Zbog toga smo donijeli odluku da taj ured privremeno zatvorimo i da nakon izbora počnemo ozbiljnije raditi. Postoji mnogo ljudi i organizacija s kojima smo dugo u kontaktu u Prijedoru, Bijeljini, Zvorniku koji prate i podržavaju rad Naše stranke. Tome ću se ja lično sigurno posvetiti u narednom periodu.
U Hercegovini radimo dobro posljednjih godinu-dvije. Stvaramo lokalne organizacije, a kroz kampanju s Borišom Falatarom, koja se najvećim dijelom i odvija tamo, imali smo priliku upoznati i vidjeti da u Širokom Brijegu, Stocu, Čapljini i drugim mjestima ima interesa, posebno da postoji jedna mlađa generacija kojoj je Naša stranka politička opcija. Osim ovog organizacionog, rekao bih geografskog širenja, želim da se Naša stranka još snažnije ideološki profiliše, da bude jedna moderna socijal-liberalna evropska stranka, principijelna, pozitivna koja dopire do svih glasača u BiH, ali bez širenja mržnje i straha i populizma.
Mnogo se u posljednje vrijeme govorilo o "nasrtajima" na BiH u nekom sigurnosnom smislu. S obzirom na vojna kretanja, naoružavanje susjeda, smatrate li da je BiH u sigurnosnoj opasnosti? S obzirom na vojna kretanja i stanje u OSBiH, smatarte li da je sigurnost zemlje ugrožena i vjerujete li vi našim susjedima?
Veliki dio nesreće u BiH 1990-ih godina proizašao je iz činjenice da smo mi zemlja koja je stiješnjena između dva susjeda koji imaju pretenzije na naše teritorije i koji su je napali u najranjivijem momentu njenog postojanja. Trajno sigurnosno rješenje za BiH, barem što se Srbije i Hrvatske tiče, je ulazak BiH u NATO. Time bi pitanje integriteta BiH jednom zauvijek bilo riješeno. Mi smo na nivou države, podsjećam, već donijeli odluku o pristupanju BiH u NATO. Važno je da ubrzamo put jer su nas u tome trenutno zaustavile najbanalnije stvari kao što je registracija vojne imovine i slično. Zatim, naša izdvajanja za Oružane snage su premala, iznose oko jedan posto. Trebamo Oružane snage koje će imati bolju opremu, bolje uslove i biti bolje plaćene. Tako ćemo dobiti vojsku koja će biti sposobna da odgovori NATO obavezama ili pomogne građanima ove zemlje kada je to potrebno.
Smatram, i to je jedan od naših apsurda, da je BiH najviše ugrožena od političara, dakle iznutra, koji dovode u pitanje njen integritet, pa i ustavni poredak. Čak bi se moglo reći da su najveća sigurnosna prijetnja za BiH pojedine političke opcije koje prijete raspadom, nelegalnim preustrojem države i slično, uz, naravno, stalna miješanja njihovih centrala iz Beograda i Zagreba u naše odnose unutar BiH.
Kandidat ste za državni parlament, koji u mandatu na izmaku nije mnogo napravio, naročito kada je riječ o usvojenim zakonima. Koji je zakon neophodan ovoj državi i imate li strategiju vašeg djelovanja ukoliko budete državni parlamentarac?
Ja već imam materijal, tačnije nacrte zakona, i ukoliko budem izabran u državni parlament taj konkretan način će biti kičma mog rada. Nadam se da će nas proces evropskih integracija jednostavno natjerati da konačno krenemo u ustavnu reformu. Želimo normalnu državu koja će imati jednog predsjednika sa simboličkim ovlastima i zadatkom da radi na suštinskoj integraciji zemlje i koji će se birati u Parlamentu. Mi možemo odrediti za narednih 200 godina da redoslijed predsjednika bude Bošnjak, Srbin, Hrvat i Ostali. Vizija mi je da jednog dana imamo jednog predsjednika i da se bira direktno na nivou cijele BiH. Domove naroda bi trebalo utopiti u predstavničke domove s preciznijom definicijom zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Od konkretnih stvari prije svega me zanima reforma poreskog sistema. Od rata naovamo mi imamo sistem koji, rekao bih, skoro isljučivo ili najviše poreski opterećuje rad, a poreski malo ili nimalo opterećujemo kapital i imovinu. Postoje građani koji imaju ogromno bogatstvo u imovini i bankovnom kapitalu i ne plaćaju gotovo nikakve poreze na to. To se mora oporezovati.
Stan u kojem živite je vaša kuća i to treba biti oporezovano po jednoj, niskoj stopi, ali oni koji su nakupovali po deset stanova koje drže zaključane moraju ih ili izdavati pa plaćati poslovne poreze ili, ako ih ne izdaju, plaćati porez na luksuz. Osim toga, mislim da trebamo uvesti progresivnu poresku stopu na prihode. Oni koji zarađuju više moraju snositi veći poreski teret od onih koji zarađuju prosječno ili ispod prosjeka. Nije to možda veliki broj ljudi s visokim platama i neće biti neki enorman prihod, ali mislim da uspostavlja pravednije odnose u društvu, a vjerujem da nam je velika doza pravednosti u ekonomiji prijeko potrebna nakon kriminalne privatizacije. I u pogledu PDV-a imamo puno krucijalnih zamjerki. Nije u redu, to jednostavno nije moralno, da država jednakom poreskom stopom oporezuje udžbenike i porno magazine. Ne prihvatam izgovore koje smo do sada slušali iz Poreske uprave da bi to bilo prekomplikovano. Ako drugim državama nije prekomplikovano da imaju diferenciranu poresku stopu, onda i mi to možemo.
Boriša Falatar, s obzirom na to da je to nadležnost Predsjedništva BiH i da on zaista ima mnogo iskustva u diplomatiji, posebno ekonomskoj, predlaže da se zemlje zapadnog Balkana, koje kao i mi žele što prije u EU, trebaju ugledati na skandinavski model djelovanja. Uprkos svim međusobnim problemima skandinavskih zemalja, ovaj region na evropskom i svjetskom nivou nastupa zajednički i tako sebi daje daleko veću snagu nego što bi bio slučaj da idu odvojeno. Zato nam je potrebna nova regionalna politika, politika otvorene ruke u kojoj ćemo radeći zajedno imati veću snagu u traženju ubrzanog pristupa EU. Sarajevo, po geografiji i historiji, može postati taj centar koji će pokrenuti takvo djelovanje. Nemam nimalo sumnje da bi i međunarodna zajednica, prije svega EU, promijenila svoj stav i planiranu dinamiku širenja, kada bi vidjeli našu spremnost da zajednički djelujemo.
Šta je neophodnije za BiH, ustavnopravne ili ekonomske reforme?
Mislim da su ekonomske reforme primarne i da građani očekuju da se vlast napokon počne baviti njihovim problemima. A to su borba protiv siromaštva, postizanje višeg životnog standarda, odlazak mladih i slično. Trebaju nam veće penzije i plaće, moramo početi stimulisati potrošnju a ne samo, kao do sada, iz budžeta stimulisati proizvodnju. Treba nam daleko veći ekonomski rast. Sadašnjih tri posto je u nivou inflacije i niko ne osjeti niti može osjetiti taj rast. Sve ispod 6-7 posto je za BiH premalo. Ipak, vrlo je važno da mi sami sebi u sljedećem mandatu nametnemo i jedan politčki preduslov, a to je da se izborimo da svi građani u BiH budu jednaki na svakom pedlju ove zemlje. Bez toga ne može biti stvarnog napretka. Naša kritična tačka je slučaj Sejdić-Finci i kada to riješimo, probit ćemo etnodemokratski obruč u koji nas je dejtonski ustav zarobio.
Šta ćete uraditi da utječete na bolji kvalitet obrazovanja, standarda mladih i ostanak mladih u državi?
Uložili smo ogromno vrijeme, energiju i resurse da napravimo plan za reformu obrazovanja u KS, a nadam se i u drugim kantonima. Iako smo duboko svjesni da to nije najisplativije sa stanovišta političkog marketinga, jer se rezultati neće vidjeti do sljedećih izbora. Ali mi smo upravo spremni da radimo na onome što je važno i dugoročno, bez obzira na to što nema kratkoročne političke koristi. Imamo, također, vrlo precizan plan za ukidanje dvije škole pod jednim krovom. Potrebna nam je reforma i nastavnih planova i programa te organizacije u obrazovanju. Mladi imaju puno problema u obrazovanju, zapošljavanju, rješavanju stambenih pitanja itd., ali mi se čini da je za njihov odlazak presudno to što žive u društvu koje ne promoviše prave, stvarne vrijednosti i manjak nade da će stvari krenuti nabolje. Ne postoji kratka formula za rješenje tih problema, već cijeli niz konkretnih rješenja. Mladima se mora dati mogućnost da se zaposle, da obave pripravnički, da stiču praksu, da kupe stan po povoljnijim uslovima, da im se da šansa da obavljaju odgovorne funkcije i još mnogo toga. Ja duboko vjerujem u generacije koje su rođene poslije rata. Te generacije će promijeniti ovu zemlju. Ako mi to ne uspijemo do tada, siguran sam da će u nekim skorim vremenima mladi iz Banje Luke, Sarajeva, Mostara i drugih gradova BiH sjesti i zaključiti da je sistem vlasti od 14 vlada u BiH koja ima oko 3,5 miliona stanovnika politički besmislen i ekonomski neodrživ.
Smatrate li da je zdravstveni sistem zadovoljavajući. Kakve su vaše zamjerke. Je li potrebna potpuna reforma ili nadogradnja postojećeg stanja?
Potrebna nam je konsolidacija. Predložit ćemo da osnovni zdravstveni paket ima svaki građanin ove zemlje i tu ćemo odredbu ugraditi u ustave. Sada u FBiH imamo 15 posto ljudi koji nemaju nikakvo zdravstveno osiguranje. To je neprihvatljivo. U prethodnom mandatu su najavljivanje reforme u zdravstvu, ali su one krenule u potpuno pogrešnom smjeru. Umjesto da centar pažnje tih reformi budu pacijent i usluge, fokus je na smanjenju troškova. Bolnice se ne mogu voditi kao privatna firma. Troškovi se ne mogu smanjivati na stvarima koje su građani platili. Uštede se prave na strukturalan način - objekti, kadar, koji je odnos medicinskog i nemedecinskog osoblja u bolnicama… Apsurdno je da u Sarajevu imate 120 nezaposlenih ljekara. Pa jesmo li mi školovali te ljude na jednom od finansijski najskupljih fakulteta da budu na birou, a da istovremeno nema doktora u provinciji?
Ukoliko u nekom kantonu ili višem nivou dođete u situaciju, da li biste koalirali sa SDP-om i DF-om?
Sa SDP-om osjećamo da bismo mogli raditi, s obzirom na to da dijelimo vrijednosti antifašizma i antinacionalizma. S njima smo u kontaktu i razgovaramo o postizbornom periodu. Naš je uslov da se neki zakoni usvoje prije nego što uopće budemo birali izvršnu vlast. To će biti jedan novitet u procedurama. Mi želimo, naprimjer, zakon o porijeklu imovine u KS prije nego što budemo glasali za premijera, i to će biti naš uslov.
Što se tiče ostalih stranaka, koje sam ranije pominjao kao primarne partnere, iskreno, šokiran sam i količinom i vrstom napada koalicije DF-GS prema Našoj stranci. Retorika koju koriste sasvim sigurno otežava mogućnost saradnje nakon izbora. Oni možda misle da riječi koje sada izgovore u javnom prostoru nemaju nikakvo značenje nakon izbora, ali to nije tako. Naša stranka uvijek pazi šta govori u javnom prostoru, fokusirani smo u svojim kritikama na one koji su na vlasti, na nacionaliste.
Držimo se principa da je svako gospodar svake neizgovorene, a rob svake izgovorene riječi. Potencijalni partneri za postizbornu koaliciju s Našom strankom moraju o tome povesti računa. Mi, recimo, nikada ne bismo išli u koaliciju sa strankom koju prethodno optužimo da je maligni ruski utjecaj ili slične gluposti.
Kritikuju vas što ste nosilac liste za državni parlament i nosilac kompenzacijske liste. Zašto ste to prihvatili i koji je vaš komentar?
Glavni odbor Naše stranke je usvojio sve odluke ko će gdje biti i na kojoj listi. Tako je bilo i s kompenzacijskim listama. Ljudi misle da sam se na taj način želio osigurati. To jednostavno nije tačno. Jedini način je da u svojoj izbornoj jedinici dobijem direktni mandat, jer je potrebno manje glasova, nego da to bude preko kompenzacijske liste jer je za aktiviranje tog mehanizma potrebno mnogo više glasova. Naravno, kao predsjednik stranke snosim odgovornost za rad stranke u svim dijelovima BiH i zato je GO odlučio tako. Mislim da je vrijeme za Našu stranku u najvišem zakonodavnom tijelu, to je naš cilj i ja sam to obećao na Kongresu stranke kada sam izabran za predsjednika. Rekao sam da ćemo biti u Parlamentu BiH, nisam rekao ja ću to biti. Činjenica da me GO potvrdio na toj poziciji samo me dodatno obavezala da učinim sve što mogu. Naravno, time sam preuzeo i odgovornost za eventualni neuspjeh i od toga ne mislim bježati, jer nikad ne bježim.
Našu stranku su u prethodnom periodu napustili Dennis Gratz, Albin Zuhrić, a ranije je i Dino Mustafić odustao od aktivnog angažmana. Hoće li sve te odluke utjecati na izborni rezultat i kako to komentarišete?
U poređenju s drugim strankama, mi nismo imali uopće ni približan problem, poput odlazaka vijećnika i slično. Ljudi koji su napustili stranku u proteklih nekoliko godina nisu to, ja mislim, uradili iz nekih suštinskih ideoloških razloga. Radi se o ličnim međuljudskim problemima, za koje i dan-danas žalim što su se dogodili. Pokušao sam popraviti situaciju, pomiriti svakog sa svima, ali nije moglo. Narušilo je to možda neku idealističku sliku o Našoj stranci, ali to je pojava samo na nivou percepcije. Mi smo iznutra jedna snažna, timska organizacija. Organi stranke, ljudi koje je izabrao Kongres, zajedno donosimo i one odluke koje bih ja imao pravo donijeti sam. To je jednostavno način mog rada. Možda je to dobro, možda nije, ali ja tako želim da radim.
Čudno je to u politici, ako imate ljudi koji nemaju nikakvih ambicija, onda se to reflektuje na rezultate koje postižete, a kada imate ljude koji imaju prevelike ambicije, onda su oni destruktivni po organizaciju. Naći taj balans dobro postavljen u velikom, velikom broju ljudi u današnjoj bh. politici pa i društvu inače je veoma teško.
