Predsjednik Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini Muriz Spahić podsjetio na važnost očuvanja rijeka
"Protokolom EU o smanjenju stakleničkih plinova Bosna i Hercegovina kao potpisnica dužna je da proizvedenu električnu energiju iz TE supstituira s obnovljivom tj. onom koja ne emitira u atmosferu plinove, a koji ne utiču na globalno povećanje temperature. Ovo je bio povod za atak na manje riječne sisteme radi izgradnje mini HE, što se pokazalo kao proces suprotne veze; štitimo zrak, a uništavamo rijeke. Pri ovome, Bosna i Hercegovina nije prethodno učinila jedan od veoma bitnih koraka na evidentiranju nacionalnog blaga u okviru svojih historijskih granica koje nikada nije utvrdila, pa su time hidroenergetski potencijali, koji većinski pripadaju Bosni i Hercegovini, ostali na strani susjednih država. Da su granice i razgraničenja prema susjedima učinjena prema međunarodnom pravu, hidroenergija koja pripada našoj državi bi bila dovoljna i čak da se zatvore neki blokovi TE", napisao je bivši dekan Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Sarajevu.
Podsjetio je kako svaka rijeka funkcioniše po svojim prirodnim pravilima te da do poremećaja sistema dolazi ukoliko čovjek pokuša utjecati na nju.
"Da su utvrđene granice Bosne i Hercegovine tokom decenija nakon sticanja njene državnosti ne bi se vodile žučne rasprave oko uništavanja riječnih sistema, kao na posljednjoj sjednici Federalnog parlamenta, kada su se neki zastupnici upustili u ekološke rasprave, zahtijevajući od ekoloških udruženja da naprave popis rijeka od posebnog ekološkog značaja. Polazeći od pojma ekologije koji u najjednostavnijem prijevodu s grč. oikos - dom, kuća (stanište) i logos - nauka, znanje, u suštini je mnogo složenija i predstavlja nauku koja proučava interakcijske ili sinekološke odnose na relaciji nežive prirode sa živim svijetom kako na lokalnom tako i globalnom nivou. Dakle, svaki prirodni sistem je ekološki, pa su sve rijeke po prirodi stvari ekološke. On ima svoje unutrašnje veze i odnose koji čine njegovo jedinstvo. Prema tome, svaka rijeka, bez obzira da li je mala, srednja ili velika predstavlja riječni sistem koji funkcioniše po sebi svojstvenim zakonima i zakonomjernostima i uklapa se u postojeći prirodni sistem koji nazivamo prirodom koju doživljavamo različito: lijepom ili manje lijepom u zavisnosti kako je pojedinac doživljava. Priroda je univerzalna datost koja funkcioniše po prirodnim zakonima povezanim u lančani sistem i bez intervencije čovjeka. Ako se naruši jedna od prirodnih karika iz sistemskog niza, remeti se njegova struktura i sistem se ponaša aprirodno", njegovo je mišljenje.
Istakao je kako je pogrešno mišljenje da se izgradnji mini hidroelektrana protive samo ribari. Ovo bi moglo utjecati na sve nas.
"Sve naprijed rečeno pripada ekologiji ako je na lokalnom nivou, a geoekologiji ako ih posmatramo na globalnom nivou. Pogrešno je ekologiju izjednačavati s prirodnim diverzitetom i unikatnosti. Svaki prirodni sistem je ujedno ekološki; više ako je prirodni, a manje ako je antropogeno adaptiran. Zbog toga je nepravilno postavljati uzuse ekologistima i ekolozima od strane parlamentaraca da se napravi spisak ekoloških vodotoka; dakle od onih koji to sami po sebi jesu. Ako se naprijed navedeni stavovi primijene na bilo koji prirodni sistem, u ovom slučaju riječni, onda će nam posve biti jasno da miješanje čovjeka u njegovo postojanje remeti njegovu prirodnu funkciju. Projekti malih HE kojima se vode iz riječnih korita uvode u cijevi imaju za posljedicu prestanak postojanja riječnog sistema koji je remetilački faktor za dati prirodni sistem, a prevashodno akvatične organizme i po okolnu faunu i floru. Prema tome, neodgovorni su komentari koji se mogu pročitati da su samo ribari protivnici mini HE. Osim njih, svi mi bismo se trebali zapitati šta će biti s termofilnom vegetacijom uz riječne tokove, gdje će se napojiti divlje i domaće životinje, hoće li presušiti izvori i vrela koja se napajaju izdanskim vodama rijeka, kako će se doživljavati nestanak svježine, kako će vjetrovi promijeniti smjerove puhanja riječnom dolinom, kao će nastaviti geomorfološki proces u novom tehnogenom sistemu i sl. Studija procjene uticaja na okoliš nisu odraz prethodnim programskim istraživanjima, koja daju odgovore na pitanje kolike i kave će štete nastati izgradnjom mini HE. Na fundamentu programskih istraživanja trebala bi se obaviti detaljna dijagnostička analiza koja bi odgovorila na pitanja kakve se očekuju štete prilikom gradnjom mini hidroelektrana naspram koristi koja se od istih očekuju. Ova istraživanja ujedno će dati prognoze budućih stanja u datom prirodnom pejzažu, koja proizilaze iz međusobnih uzajamnosti tehnogenog i prirodnog sistema. Na bazi ovih analiza koje se evidentiraju i prezentuju lokalnom stanovništvu dobiva se certifikat za dodjelu koncesije", pojasnio je on.
Smatra da je razgovor struke i nauke ključan.
"Zbog toga nevladina udruženja ekologista i lokalno stanovništvo s pravom negoduju na probleme: nedostatka višegodišnjeg planiranja dinamike korištenja vodotoka u energetske svrhe, slabo uključivanje javnosti u periodu planiranju, odnosno odobravanja projekata, neusuglašenost strateških planova, odsustvo harmonizacije politike, sektora energetike, vodoprivrede, okoliša, planiranja i izgradnje objekata. Dosadašnja iskustva pokazuju da Studija procjene uticaja na okoliš predstavlja birokratizovan i formaliziran dokument bez suštinskih istraživanja prirodnog pejzažnog diverziteta s kojima raspolaže dati riječni sistem predviđen za privatnu uzurpaciju (koncesiju) radi izgradnje mini hidroelektrane. Na kraju, prirodne sisteme, prirodu, prirodni pejzaž jedni doživljaju i prate kao prirodni sistem po čemu ga pokušavaju zaštititi od sebe samih i oni pripadaju prirodnjacima, dok drugi prirodne sisteme doživljavaju kao objekat eksploatacije. I jedni i drugi su stručnjaci. Problem koji doživljavamo u posljednje vrijeme vezan za riječne tokove nije u konfrontaciji struka i nauka koliko odsustvo njihovih istinskih komunikacija", zaključio je on.
