Predstavljena deklaracija: U BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori koristi se jedan jezik
Deklaracija je i prije predstavljana podijelila javnost, a u zemljama regije nazivali su je protuustavnom i besmislenom. Osvrnuo se na to i Vladimir Arsenijević iz Udruženja "Krokodil" ističući da to govori o bitnosti ove deklaracije.
"Željeli smo pokušati rekonstruisati neprirodno stanje koje živimo u regiji nekoliko decenija", rekao je Arsenijević dodajući da je ova incijativa namijenjena mladim ljudima".
Ne radi se o stvaranju balkanskog ni jugoslavenskog jezika
Hrvatska književnica Ivana Bodrožić obratila se prisutnima kao potpisinica deklaracije, a na početku svog obraćanja našalila se kako nema prevoditelja.
"U medijima se stvari krivo interpretiraju. Iza nas ne stoji nijedna institucija, stranka ili finansijska podrška. Našli smo se oko ove deklaracije i udružili zbog naših uvjerenja. U Hrvatskoj je smatraju napadom na Deklaraciju o hrvatskom jeziku iz 1967. godine, iako se i ta deklaracija bori za jedan jezik koji je glavni, a koji možemo zvati kako želimo", rekla je Bodrožić.
Istakla je kako se u hrvatskim medijima govori da se stvara nepostojeći jezik, što nije tačno, te da su raznolikosti naše bogatstvo.
"Postoje četiri standardne varijante koje se u svakoj državi mogu imenovati onako kako to te države žele. Ako se u 75 posto slučajeva međusobno razumijemo, znači da se radi o jednoj lingvističkoj osnovici koja je spomenuta u deklaraciji donesenoj prije 50 godina", rekla je.
Podijelila je i svoje ljudsko i emotivno iskustvo o dešavanjima nakon rata koja su utjecala na raspad jezika.
"Bili smo prisiljeni paziti da budemo čisti. U svom prvom romanu pisala sam o odrastanju za vrijeme rata i svojoj baki koja je Hrvatica, a koja je govorila ekavicom. Loše sam se osjećala dok sam pisala o njoj i dijaloge na ekavici koje mi je lektor ispravio. To je važno spomenuti, jer čišćnje jezika direktno utječe na strukturu naših emotivnih i misaonih svjetova", rekla je.
Osvrnula se i na pojavu "Dvije škole pod jednim krovom" gdje su djeca odgajana da s njima žive i odrastaju "oni drugi".
"Kad nekoga nazivate 'onim drugim' na početku ga onečovječujete. Cilj ove deklaracije nije kršenje ustava, ni čišćenje nečega. Želimo simbolizirati javnost da narod može biti samostalan, država suverena, a da dopustite tom narodu da priča kako želi. Naravno, ne zagovaramo jezičnu anarhiju, postoje jezični standardi i neka tako ostane", rekla je Ivana.
Izgubili smo moć svog jezika
Direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević objasnila je kako je država jedno, a jezik drugo i kako umnožavanje nacionalizma pogoduje političkim elitama.
"Mnoge stvari ovdje ne podsjećaju na devedesete nego tridesete. Prije nekoliko godina bila sam u srpskoj enklavi Orahovac na Kosovu gdje u jednoj školi sva djeca govore francuski. Razgovarala sam s profesoricom srpskog jezika koja mi je rekla da me mrzi, a na moje pitanje zašto rekla je da ja pišem hrvatski. Rekla sam joj da sam iz generacije koja je čitala literaturu koja se izdavala u Zagrebu i da mi je to ostalo tako. Onda je rekla da me razumije", ispričala je Borka.
Kaže da kao dramaturg nikada nije ujednačavala jezik.
"Svako govori svojim jezikom i narječjem, čak i različitim jezicima. Ovo je jedan od oblika ozdravljenja i skidanja spina s normalnog koje je postalo nenormalno", istakla je.
Smatra da je identifikacija nacije i jezika proizvela nacionalistički kič.
"Zanimljivo je da je rad na prisvajanju tog identitetskog proizveo blamažu tih insistiranja na različitosti tog jezika, a istovremeno smo izgubili moć svog jezika. Počeli smo govoriti međunarodnim jezikom, svuda je international, trgovina, biznis. Svuda su nazivi od granice do granice, imate neki postkolonijalni jezik koji je po defaultu", rekla je.
Istakla je i da je došlo do identifikacije religije s nacijom i jezikom.
"Otkad imam edukatore edukovanih edukatora umjesto obraz i znanje imamo sve više lažnih doktoranata. Šefovi raznih država prepisali su doktorate. Druga stvar je da je osjećaj odgovornosti kod ljudi proizveo to da se zove počistiti u svom dvorištu, za mene je to omogućilo i Donalda Trumpa, a to je provincijalizacija koja na bazi jezika proizvodi populizam koji se time služi i zbog toga je u jezicima došlo do njihove redukcije", rekla je.
Jezik je prvenstveno sredstvo komunikacije
Pisac i novinar Balša Brković osvrnuo se na lažne doktorate, dodajući uz smijeh da su jezički čisti.
"Čitav spektar reakcija pokazuje da su nacionalisti svih boja znatno iziritirani, što je sjajno", rekao je Brković.
Istakao je da sredstvo treba biti jezik komunikacije i da je u tom smislu u ovom trenutku važan moment svijesti o zajedničkom, modernističkom naslijeđu.
"Bilo kakvim pristajanjem na nacionalističke igre udaljavamo se od svog naslijeđa. To je veoma važno kao jedna od ideja koje proističu iz ove deklaracije", rekao je Brković.
Pozvao je građane da sami pročitaju tekst deklaracije, a profesor Enver Kazaz pročitao je stavku:
"Činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi; između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu, kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova deklaracija biti objavljena i korištena; standardne, dijalektalne i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika".
Istakao je da ova deklaracija dokazuje očigledno i da su djeca u BiH danas izložena nacionalističkoj ideološkoj mržnji.
"Djeca u BiH su u obrazovnom procesu izložena jezičkom rasizmu do kojeg dovode politički moćnici koji školu vide kao mentalno osnovno, srednje i visoko obrezivanje ili lobotomiju u svrhu formiranja rigidnog koncepta nacionalnog identeta iz kojeg izbija mržnja", rekao je Kazaz.
Dodao je i kako ova deklaracija pomaže BiH da obrazovni sistem ne bude diskriminatorski i segregacijski.
Deklaraciju o zajedničkom jeziku do sada je potpisalo više od dvije stotine lingvista, književnika, naučnika, aktivista i drugih kredibilnih ličnosti iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Među njima su: Rade Šerbedžija, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Boris Dežulović, Nenad Veličković, Marko Tomaš, Rajko Grlić, Borka Pavićević, Filip David, Teofil Pančić, Jasmila Žbanić, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Boris Buden, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Snježana Kordić i Balša Brković.
Tekst deklaracije bit će dostupan za javnost od 1. aprila na web stranici projekta jezicinacionalizmi.com gde će svaka osoba saglasna s tekstom deklaracije biti u mogućnosti i da je potpiše.
