Presuda Sretku Paviću zbog ubistva pet Bošnjaka zakazana za 24. juni

Branilac Ranko Dakić je u završnom izlaganju istakao kako se optužnica zasniva na iskazu svjedoka S-1, koji je navodni očevidac događaja, ali se on, prema tvrdnji odbrane, mnogih stvari ne sjeća, osim onih što idu u prilog optužnici.

"Izjava S-1 je kontradiktorna svim ostalim iskazima svjedoka. Mnogi navodi iskaza S-1 su netačni i na njima se ne može zasnovati osuđujuća presuda. On navodi da je u blizini mjesta ubistva članova porodice Čaušević vidio Pavića i Peru Stevandića nakon pucnjave, a postoje svjedoci koji su vidjeli samo njega", rekao je branilac, koji je dodao i kako je sporno bilo prepoznavanje optuženog.

Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992. godine odveo pet civila – Mustafu, Džemku, Faudina, Edina i Šefku Čaušević – na punkt u Rizvanoviće, zatvorio ih, a potom ubio.

Nesporno je, prema odbrani, da je u drugoj polovini jula 1992. formiran punkt u Rizvanovićima koji se nalazio u blizini škole, ali je ostalo nedorečeno koje jedinice su bile na tom punktu.

Za Odbranu nije sporno da su u zaseoku Mihići kod Hambarina uhapšeni članovi porodice Čaušević, i sprovedeni do punkta u Rizvanovićima i objekta te zatvoreni prekoputa škole, ali je sporan počinilac ubistava.

Branilac je naveo da su hapšenja izvršili pripadnici Ljeskarske čete i to nakon što su ubijena dva vojnika iz Ljeskara, a zapisnik o ekshumaciji je potvrdio da su Čauševićevi usmrćeni 500 metara od škole.