BiH
288

Prevareni bh. radnici se vratili iz Katara: Želimo sve ovo što prije zaboraviti

Piše: A. Dž.
(Foto: Nedim Grabovica/Klix.ba)
Grupa od 30-ak radnika mahom iz Bosne i Hercegovine danas je oko 15:30 sati stigla u Sarajevo. Riječ o radnicima koji su bili na privremenom radu u Kataru, a koje je poslodavac prevario. Nakon tri i po mjeseca pravne borbe, razočarani i umorni, oni su se danas vratili u domovinu sa isplaćenom samo polovicom obećanog novca.

Podsjetimo, oni su bili uposlenici kompanije Arab Face angažovani na građevinskim poslovima u Dohi. Većina njih radila je na izgradnji luksuzne dvorane Lusail u kojoj je odigrano Svjetsko prvenstvo u rukometu.

Već prije Nove godine trebali su biti u svojim domovima, no poslodavac im nije želio isplatiti plaće. Tužili su ga, ali sve je išlo veoma sporo, a oni su za to vrijeme preživljavali od humanitarne pomoći bh. građana i Ambasade BiH u Kataru.

Danas nisu bili previše raspoloženi da pričaju, žele sve što prije zaboraviti i vidjeti svoje porodice.

"Radili smo nacrno! Prevareni smo i nema se tu šta više reći", govori nam jedan od njih.

Nešto razgovorljivij je bio Zijad Mujinović koji nam rekao da su dobili pola novca.

"Avionske karte ne bismo dobili još uvijek da nismo bili svaki dan u policiji. Ovo je jedna vrsta deportacije, pod pratnjom policije su nas sinoć izveli iz aerodroma. Oni su nam i donijeli karte i pasoše u posljednji čas", kaže Zijad i dodaje da nije siguran ko je kupio karte, ali pretpostavlja da je to uradila policija Katara.

Protekla tri i po mjeseca za njih su bili borba za preživljavanje. Kako nisu imali nikakvih sredstava, tražili su humanitarnu pomoć gdje god su mogli.

"Puno posla je obavila Ambasada BiH u Kataru, pogotovo gospođa Sanita Lisica kojoj smo veoma zahvalni", govori Mujinović.

Ističe da su bili primorani uzeti pola obećanog novca.

"Bilo je to ili ništa, a sudski proces je zatvoren bez nas. Želim ovo što prije zaboraviti i otići kući da vidim svoju ženu i dijete. Malo je reći da sam razočaran", kaže on.

Dok razgovaramo sa Zijadom prilazi mu jedan kolega i sa suzama u očima pruža ruku govoreći "Hvala ti prijatelju!". Riječ je o radniku iz Srbije koji je bio u istoj grupi sa bh. radnicima.

S obzirom na to da Srbija u Dohi nema ambasadu, oni su se uglavnom oslanjali na pomoć dobrih ljudi i Ambasade BiH.

Nije raspoložen da govori. Samo kratko dobacuje: "Da nije bilo Bosanaca, umrli bismo od gladi".