Preživjeli u masakru na Markalama: Niko nije micao, čuli su se samo jauci
Petog februara prije 21 godinu građani opkoljenog Sarajeva trudili su se da vode normalan život, prkoseći snajperima i granatama. Pijaca Markale bila je jedan od simbola života, a radnici heroji koji su na razne načine dolazili do namirnica i prodavali ih. Markale su pokušali granatirati više puta, ali 5. februara 1994. godine neprijateljske snage i okupatori su uspjeli.
Niko se nije micao, čuli su se jauci
Minobacački projektil ispaljen je između 12:10 i 12:20 sati. Prekinut je život 68 Sarajlija, a ranjeno ih je 142. Životi desetina porodica više nikada nisu bili isti. Preživjelima slike ne izlaze iz glave ni nakon 21 godinu. Strahovite slike mrtvih ljudi, raskomadanih tijela, dijelova ljudskog mesa po tržnici i zidovima, krici i jauci.
Hasan Banda ranjen je tog dana. Otišao je na pijacu da kupi djeci nešto da jedu. Stao je da se pozdravi s prijateljicom i tada je pala granata.
"Naišao sam da nešto kupim. Tog momenta granata je pala, sve nas je pokosila. Samo sam čuo jauke. Svi su ležali, niko nije micao. Izgubio sam svijest i probudio se u bolnici. Teško sam ranjen, u glavu i cijelo tijelo. Bio sam blizu mjesta gdje je pala granata. Oporavljao sam se 3-4 mjeseca", prisjetio se Banda.
Ističe da mu je teško svake godine kada dođe na Markale, pogotovo zbog toga što je, kako kaže, iz godine u godinu sve manje ljudi.
"To se ne smije nikada zaboraviti. Mora se prenositi na našu djecu i unučad. Možemo mi oprostiti, ali ne smijemo zaboraviti", dodao je.
Izgubio suprugu dok je bio na liniji
Njegova djeca su sada odrasla, ima unučad. Nastavio je živjeti iako posljedice osjeća i danas. Posljedice još osjeća i Ahmed Nuhanović, iako ne fizičke. U masakru je izgubio suprugu. Bio je na liniji kada je saznao da je poginula.
"Došla je na pijacu jer mi je rođendan bio uskoro, htjela je nešto da mi kupi. Bio sam na liniji. Našao sam je u mrtvačnici. Ostao sam sa dvoje svoje djece i jednim koje sam prisvojio jer je ostalo bez roditelja. Bilo je teško. I dalje sam išao na liniju, ali vraćao bih se tokom noći da ih obiđem. Nisam više nikada imao snage da se oženim jer sam imao takvog druga koji se jednom rađa u životu", rekao je Nuhanović.
Bol, tugu i suze nije mogla sakriti ni Munevera Drugovac. Tog dana kada je izgubila muža, kaže, izgubila je sve. Od tog dana samo preživljava. Ne spava kako treba godinama. Pijaca Markale postala je njeno hodočašće.
"Došao je da zamijeni cigarete za brašno. Dobio ih je u vojsci. Bio je dvostruki borac, gore s puškom branio Sedrenik, a ovdje se borio da nam hranu donese. Ostala sam s dvoje djece. Sin je bio nezaposlen, maloljetan je bio u vojsci. Imao je 17 godina kada su ga pozvali", rekla je Drugovac.
Ističe da teško žive. Kuću su jedva od kredita obnavljali tokom proteklih godina. Sin uzgaja gljive kako bi prehranio svoju porodicu. Ona je doživjela moždani udar zbog svega što se desilo.
"Tri godine nemam plate. Radim u Feroelektru. Izbacili su me iz firme prije tri dana. Hodam ispred po ovoj zimi ne bi li se to riješilo. Smiruje me samo kada odem malo na planinu, kada se molim Bogu ili popijem tabletu", kazala je.
Sve prenijeti na buduće generacije
Među ljudima koji su došli sjetiti se žrtava masakra bili su i učenici prvog razreda Prve bošnjačke gimnazije. Odali su počast svojim sugrađanima koji su poginuli prije 21 godinu.
"Gledali smo jučer film o opsadi Sarajeva. To nam je pokazalo kroz šta je prošla naša porodica i naši sugrađani. Odlučili smo da dođemo ovdje, položimo cvijeće i sjetimo se. Bitno je da naša generacija i generacije koje dolaze ne zaborave šta se desilo, da ostane sjećanje i da se nikada više nikome ne ponovi", rekao je 15-ogodišnji Mirza Belko.
Brojne delegacije, udruženja i organizacije položili su vijence i cvijeće. Prisutnima se obratio i ministar rada i socijalne politike Muamer Bandić, koji je kazao kako ćemo vječno u našim mislima čuvati sjećanje na sugrađane koji su poginuli tog 5. februara.
"BiH i njeni građani bili su meta agresora čiji je cilj bio istrebljenje, poniženje i ubijanje dostojanstva. Oni su birali put zla i mržnje, mi smo izabrali drugi put - put ljubavi i suživota. Naša pobjeda je u nezaboravu", rekao je Bandić.
Predsjednica Udruženja civilnih žrtava rata Senida Karović kazala je kako su razaranje grada Sarajeva i opsada trajno obilježili živote svih građana.
"Pijaca Markale je bila simbol ponosa i borbe, a danas je simbol sjećanja. Stanovnici su bili stalna meta snajpera i granata, a oni su imali samo jedan cilj - da prežive dan. Nemojte zaboraviti. Ne dajte da zaborav prekrije naše mrtve jer su oni utkani u temelje naše države", kazala je Karović dodavši kako oprosta nema za nalogodavce i počinoce strašnih zločina koji su se dogodili u Sarajevu i cijeloj BiH.
Satelitski snimci otkrivaju kako Rusija plaća Sjevernoj Koreji za vojnike i oružje
