Prije 29 godina osnovani prijedorski logori smrti Omarska, Keraterm i Trnopolje
Kako navode iz Saveza logoraša u BiH, formiranje logora Trnopolje bilo je uvod u strašne zločine koji su potom počinjeni nad građanima prijedorske regije nesrpske nacionalnosti, prvenstveno u logorima Keraterm i Omarska te na Korićanskim stijenama, ali i protjerivanje cjelokupnog nesrpskog stanovništva prijedorske regije.
Logor Trnopolje je poznat po "slikama sa žice" preživjelog logoraša-svjedoka Fikreta Alića, ali i po činjenici da je kroz logor Trnopolje, prema MKSJ u Hagu, prošlo oko 23 000 logoraša, Bošnjaka i Hrvata, po čemu je najmasovniji logor za civile od II svjetskog rata.
O logoru Trnopolje svjetska javnost je saznala 5. augusta 1992. godine kada je ITN-televizija prikazala snimke logoraša iza bodljikave žice.
"U logoru Trnopolje nisu rijetka ubistva i mučenja. Uznemiravanja i maltretiranje su bila pravila a ne izuzetak. Od teških zločina izvršenih nad zatočenicima, najčešća su silovanja. Ova zlodjela su se najčešće vršila noću. Noćni terori zbog eventualnog odvođenja na silovanje ili drugih vrsta zlostavljanja su nanijeli ozbiljne duševne patnje čak i na one zatvorenike koji su nakratko boravili u logoru. Mnogi zatočenici se nikada više nisu vratili nakon što su udaljeni iz logora. Ostali bivši logoraši tvrde da je bilo trenutaka kada im je naređeno da vrše zakopavanje nesrba, koji su ubijeni, u poljima i livadama oko logora", stoji u jednom od izvještaja Ujedinjenih nacija (UN) o logoru Trnopolje.
Iz Saveza su istakli da su nekoliko stotina logoraša iz ovog i drugih prijedorskih logora svoj život okončali nakon strijeljanja koje je počinio interventni vod policije Prijedora, na Korićanskim stijenama, na Vlašiću, gdje su rijetki pojedinci preživjeli skokom u ambis Korićanskih stijena, netom prije strijeljanja ili padom nakon ranjavanja.
"Svijest i karakter onih koji su simpatizeri i podrška ovakvih nedjela, jasno su ponovo pokazani skorašnjim izjavama i akcijama od strane susjednih država, koje i dan danas ne prihvataju očigledne dokaze, činjenice i fakte ustanovljene od strane najviših svjetskih sudskih institucija ikada u historiji, ali to njima nije bitno i nije relevantno, nego istrajavaju u trovanju naroda i zatmanjivanju očigledne istine", naveli su.
Posebno su istakli da je nedopustivo mali broj osoba, tek nekoliko desetina njih, osuđeno za sistemski zločin nad građanima prijedorske regije u periodu od 1992 do 1995. godine, iza kojeg je stajala kompletna struktura kako lokalnih vlasti tako i nelegalnih i nelegitimnih srpskih vlasti na tlu Bosne i Hercegovine.
"To je rezultiralo sa preko 50.000 protjeranih (kompletno nesrpsko stanovništvo), na stotine silovanih, te 3176 ubijenih, od čega 102 djece. Još je poraznija činjenica da lokalne vlasti u Prijedoru, svih ovih godina, bezobrazno ignoriraju i čak otvoreno opstruiraju nastojanja udruženja prijedorskih žrtava i porodica ubijenih za izgradnjom spomen obilježja u znak sjećanja na njihove najmilije", kazali su.
Savez logoraša u BiH, kako kažu, čvrsto stoji na spoznaji da bez svjetskog upoznavanja, širenja i priznavanja istine, a pogotovo bi to trebali učiniti odgovorni za učinjene zločine, nema i ne može biti istinskog pomirenja i stabilnog života u Bosni i Hercegovini, tako da ultimativna borba i istrajavanje na istini, nemaju alternativu.
