Prije tri godine se borio za život, a danas je Mirnes inspiracija svima koji ga poznaju
Kada je prije tri godine počeo osjećati jake glavobolje, prvobitne pretrage nisu upućivale na uzrok problema. Mirnes je ipak ostao strpljiv i uporan. Nije se uspaničio ni kada mu se na vratu pojavila izraslina koja se širila.
"Na početku je bilo teško otkriti o čemu se radi. Ljekari su sumnjali na prehladu, sve dok mi nakon nekoliko mjeseci nije počela rasti izraslina kod vrata. Na Kliničkom centru u Sarajevu uradili su punkciju, pa biopsiju i pokazalo se da je to tumor sinusa koji je metastazirao na vratu", priča nam Mirnes.
Rizična operacija
Prognoze ljekara nisu bile obećavajuće.
"Rekli su mi da imam malo šanse za operaciju jer je bilo neoperativno i bile su male šanse da preživim. Ipak, ljekar koji me na kraju operisao na konziliju je sugerisao kolegama da probaju jer se ipak radi o mladiću pred kojim je život", prisjeća se.
Kaže da se nije plašio ni kada su mu objašnjavali težinu operacije, s obzirom na to da je završio medicinsku školu i zna koliko sve to može biti komplikovano.
"Samo sam pitao - hoćete li me operisati ili nećete. Rekli su mi da su moja hrabrost i svjesnost rizika veoma bitni. Pokazali su gdje će mi biti rez i kakav će biti te rekli da mi slijede hemoterapije. Mama se u tom trenutku srušila", kazao je ovaj hrabri mladić.
Sretan što se probudio
Operacija tumora trajala je pet sati, a nakon preživljavanja kliničke smrti rekli su mu: "Budi sretan što si se probudio". Kasnije je saznao da su mu ljekari davali tek 20 posto šanse za život. Ipak, on je ponovo sve iznenadio kada je nedugo poslije operacije sa svim zavojima sasvim svjestan komunicirao s ljekarima.
Međutim, operacija je bila tek početak Mirnesove životne borbe. Nakon što se pokazalo da je otklonjeni tumor maligni, morao je na šest sedmica hemoterapija.
"Najteže mi je palo što sam morao strogo mirovati, s obzirom na to da sam dugogodišnji sportista i uvijek aktivan, ali mnogi ljudi su mi dolazili u posjetu i to me spašavalo. Hemoterapije nisam teško podnio. Ljudi obično izgube kosu ili nokte, ali ja nisam skoro nimalo. Stalno sam pio puno mlijeka, ne znam je li to utjecalo. Mama je u moju prehranu uvela razne prirodne lijekove, đumbir, med... javljali su se mnogi ljudi, jedan s paketom ulja ćurokota, izuzetno vrijednim...", ispričao nam je.
Pomoć dobrih ljudi
Da bi se bolest potpuno izliječila bile su mu potrebne i skupe injekcije za koje njegova porodica nije mogla prikupiti novac. Tu su se posebno iskazali dobri ljudi sa svih strana kojima će Mirnesova porodica zauvijek biti zahvalna. Prijatelji su organizovali i humanitarno druženje.
"Divno je što još uvijek ima takve dobrodušnosti, s obzirom na mnoge ljude kojima treba pomoć", poručuje Mirnes.
Prema njegovom iskustvu, jedini način na koji se može pobijediti ova bolest je liječenje kombinacijom medicinskih i prirodnih proizvoda, uz veliku vjeru u sebe.
"Vjera u Boga mi je najviše pomogla i to je nit koja me uvijek vuče naprijed", otkrio je.
Povratak sportu
Kaže da je danas dobro. Vratio se sportu u Odbojkaškom klubu Bosna, te postao trener odbojkašica u Osnovnoj školi "Avdo Smailović" u Buća Potoku, naselju u kojem živi.
"Već osam mjeseci nakon posljednje hemoterapije počeo sam se rekreativno uključivati u sport. Trener u OK Bosna mi je rekao da mogu trenirati ako mi ljekari dozvole. Ove godine smo postigli nevjerovatan uspjeh, plasirali smo se u Premijer ligu nakon pet godina. Trener i saigrači su mi mnogo pomogli. Moji prijatelji su uz mene sve vrijeme, među kojima i Mirza Kljuno kojem sam posebno zahvalan", istakao je.
O djevojčicama koje trenira ima samo riječi hvale. Kaže da u njima vidi sebe kad je bio mlađi i da ih želi naučiti da budu dobri sportisti, ali i dobri ljudi.
