Državni parlamentarci izjasnit će se 12. januara o Prijedlogu zakona o neradnim danima za vrijeme vjerskih praznika u Bosni i Hercegovini.
Prijedlogom je predviđeno da pripadnici islamske, katoličke, pravoslavne i jevrejske vjere, kao i pripadnici ostalih vjera u BiH imaju pet neradnih dana u vrijeme vjerskih praznika.
Pripadnici katoličke vjeroispovijesti tako imaju pravo na jedan slobodan dan za Bogojavljenje, jedan dan za Tijelovo, jedan dan za Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Veliku Gospu, jedan dan za Sve Svete i jedan dan za Božić.
Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Nikola Lovrinović kazao je kako sam naslov zakona govori o neradnim danima za određene vjerske blagdane pa i Uskrs.
"Sami ste rekli. a i opće je poznato da Uskrs uvijek pada u nedjelju, a u našem radnom zakonodavstvu nedjelja je neradni dan. Prijedlog za neradne dane koji bi regulisao ovaj zakon je dogovoren sa službenim predstavnicima katoličke crkve i kao takav mi ćemo ga podržati i po nama je krajnje vrijeme da se ovaj zakon konačno donese i ispune obveze koje smo preuzeli između ostalih i prema Svetoj Stolici", rekao je Lovrinović.
Na drugoj strani pravoslavni vjernici u BiH neće raditi jedan dan za Božić, jedan dan za Svetog arhiđakona Stefana, za Veliki petak, Vaskrs i jedan dan za Duhove.
Za razliku od katolika, pravoslavci će neradni dan za Vaskrs koji se kao i Uskrs slavi nedjeljom, ako Prijedlog zakona bude usvojen, moći prenijeti na ponedjeljak i to iz razloga što je ovaj praznik obuhvaćen zakonom.
"Ukoliko neki od dana utvrđenih u stavu 1. ovog člana pada u nedjelju, neradni dan će biti i prvi naredni dan", stoji u Prijedlogu.
Lovrinović je kazao kako nije spreman raspravu o blagovanju Uskrsa svoditi na pitanje prenošenja dana kad se neće raditi "da bi se Uskrs tobože slavio".
"Time bismo suštinu sadržaja Uskrsa sveli na raditi ili ne raditi ,što je priznat ćete ipak manje važno", zaključio je Lovrinović.
Sporna je i činjenica što nedjelja, posebno u privatnom sektoru, ne mora biti nužno neradna kao što je uglavnom slučaj kod uposlenika u državnim institucijama.
