Prijedor obavijen 29-godišnjom tugom: Bitno je sjećati se i pričati o stravičnim zločinima

Učesnici šetnje u Prijedoru danas su prvo posjetili lokaciju na kojoj je planirana gradnja spomenika ubijenoj djeci Prijedora. Sa suzama u očima članovi porodice ubijenih prisjećali su se dešavanja 1992. godine. Jedna od njih je i Tenzila Žerić iz Kozarca, koja je više od 120 dana provela u podrumu kuće koju je preuzela vojska i napravila svoju komandu.

"Ubili su mi oca i majku, stare, a ja i sinovi smo se uspjeli u posljednji trenutak sakriti u podrum nekim prolazom koji nisu otkrili više od 120 dana, koliko smo proveli dolje. U tom periodu smršala sam 40 kilograma, uspjeli smo nekako preživjeti, a na kraju su kuću zapalili. Zadobili smo opekotine jer je vatra zahvatila i poklopac. Danas smo živi i bitno je da se sjećamo i pričamo", kaže Žerić.

Zahida Duratović danas je tokom šetnje nosila i sliku dječaka koji je ubijen - Fahrudina Kadirića, sina njene zaove.

"Teško je danas pričati o bilo čemu. O onome što sam proživjela nemam snage ni pričati, ali bitno je da ova djeca dobiju spomenik. To smo dugo čekali", kaže Duratović.

Zijadu Bačiću iz Zecova kod Prijedora ubili su majku, dva brata i sestru, a on je u julu 1992. godine preživio strijeljanje.

"Ni do danas nismo pronašli tijela naših ubijenih, niti znamo gdje bi mogla biti. Došao sam da obilježimo Dan bijelih traka, a žalosno je da su djeca Prijedora čekala 29 godina na lokaciju. E neka se onda svi zapitaju kako mi, žrtve, živimo ovdje svih ovih godina", poručio je Bačić.