Prijedorčanka Nermina Alukić: Rane me bole zbog 17-godišnjeg brata, ali i sve ubijene djece

Upravo na današnji dan, 31. maja, građani Prijedora svoju bol dijele s drugima, a Alukić u razgovoru za Klix.ba ističe kako zbog ubijene mladosti nastoje svakog dana svjedočiti o istini.

Mislili su da će im isticanjem bijelih čaršafa i nošenjem bijelih traka biti bolje, a u trenutku su izgubili svoje najmilije i prijedorsku mladost.

"Niko nije bio svjestan šta bijeli čaršafi i trake znače. Mislili smo da će nam biti bolje ako ih stavimo, ali vidjeli smo kako je bilo. Predstavili su nam da bijeli čaršafi znače našu lojalnost srpskim vlastima, ali se ispostavilo da je suprotno od toga. Imali smo blokadu kretanja, na putevima su nas pretresali i ispitivali, a mnogo ljudi je otišlo i nisu se nikad vratili kući", govori ova hrabra žena.

I ove godine će na trgu u centru Prijedora biti izveden performans kojim se traži postavljanje spomenika ubijenoj djeci.

"Svake godine izbjegavaju izgradnju spomenika. Ta djeca nisu nestala tek tako. Nije ih vjetar odnio. Svjesni su oni da će doći taj dan kad će spomenik biti napravljen. Porodice djece drugih nacija komentarišu isto što i mi i žele da se djeci, bez obzira na nacionalnost, napravi spomenik. Mene rane bole za svu djecu, ali najviše zbog brata koji je imao 17 godina kada je ubijen", poručila je Alukić.

Dan bijelih traka u Prijedoru se obilježava već petu godinu, a u organizaciju obilježavanja uključena su brojna udruženja koja se bore za istinu i ubijenu prijedorsku mladost.