Primjer patnje i oprosta: Svećenici i redovnice pred papom Franjom svjedočili o ratnim strahotama

Pred papom je prvi govorio Zvonimir Matijević, svećenik Banjalučke biskupije, koji je rođen 1955. a zaređen 1987. Bio je svećenik u općini Glamoč. On je govorio o svom iskustvu u zarobljeništvu tokom ratnih dešavanja na prostoru ove općine. Teška mučenja ostavila su trajne posljedice. Ipak, prisjetio se i pravoslavnog episkopa Hrizostroma koji ga je tada posjetio u bolnici što mu je vratilo nadu u ljude. Na kraju svoje potresne ispovijesti svećenik Zvonimir Matijević kazao je kako svojim mučiteljima oprašta sve te se moli za njih da se okrenu na put dobre.

Svoje svjedočanstvo iznio je i fra Jozo Puškarić, član franjevačke provincije Bosne Srebrne, župnik iz Posavine. On je na početku rekao da je neizmjerno zahvalan Bogu što mu se ukazala prilika da govori pred Svetim Ocem. Njegove tri sestre također su postale redovnice, a rat ga je zatekao u župi u blizini Bosanskog Šamca. Na početku rata odveden je u logor zajedno s nekoliko svojih župljana. U logoru je proveo četiri mjeseca. U logoru je prošao kroz nebrojene torture, a slomljena su mu tri rebra tokom batinjanja. On se, kroz suze, posebno zahvalio dobroj ženi Fatimi, muslimanki koja mu je zajedno s obitelji, tada pomogla. Osobito je iskazao zahvalnost Bogu što ga nije zahvatila mržnja prema njegovim mučiteljima. On je pozvao Svetog Oca da moli za sve ljude u BiH, kako ovdje u Sarajevo, tako i kad se vrati u Rim.

Na kraju pred papom Franjom svjedočila je i Ljubica Šekerija, časna sestra Družba sestara kćeri Božije ljubavi, koje su djelovale u Travniku u domu za stare i nemoćne osobe. Ona je govorila o svom iskustvu iz 1993. kada su upala peterica stranih ratnika uglavnom s područja Bliskog istoka. Ona je bila zatvorena u mjestu Mehurići kod Travnika. Kroz suze se prisjetila mučenja kroz koje je prošla. I ona je, na kraju, kazala kako oprašta svima koji su je mučili.