Priznanje Društva za ugrožene narode Savezu logoraša BiH

Država Bosna i Hercegovina, neusvajanjem zakona o pravima žrtava torture negira postojanje logora i njihovih žrtava.

Prije 66 godina, 10. decembra 1948. godine u Organizaciji ujedinjenih naroda je usvojena Deklaracija o ljudskim pravima, kojom su zagarantovana opća ljudska prava kao što su pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti.

U članu 5 ove deklaracije stoji da niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku te kazni. Niko ne smije biti proizvoljno uhićen, pritvoren ili protjeran.

Društvo za ugrožene narode za BiH konstatuje da su za vrijeme agresije na BiH 1992. - 1995. godine prekršene sve odredbe Deklaracije o ljudskim pravima, od prava na život do masovnih progona, deportacija u logore, mučenja i okrutnog postupanja, citat je iz saopćenja Društva za ugrožene narode.

Zatvaranje u logore, mučenja i zlostavljanja preživjelo je više od 200.000 civila, dok je oko 30.000 ubijeno ili se vode kao nestali.

"Nalazimo nedopustivim to što preživjele žrtve masovnih progona, silovanja, mučenja, zatvaranja u koncentracione logore ni do danas nisu zakonski priznate tako da ne mogu ostvariti pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, na besplatnu pravnu pomoć te pravo na obeštećenje i rehabilitaciju", istaknula je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da je BiH još 2005. godine bila obavezna na osnovu UN-ove konvencije da usvoji zakon o pravima žrtava torture.