Problematika stanovanja u Sarajevu 1945. godine: "Građani se zbog komocije služe lažima"
Naime, u Sarajevskom dnevniku 13. decembra 1945. godine objavljeni su podaci koji se odnose na broj stanova u Sarajevu.
"Prije rata u Sarajevu je bilo 17 hiljada stanova sa ukupno 85.000 stanovnika. U toku rata broj stanova se smanjio, a broj stanovnika mnogo povećao. U Sarajevu sada imamo svega 14.000 stanova. Broj stanovnika u Sarajevu porastao je na 110.000 što znači da se broj stanova smanjio za 3.000, a dok se broj stanovnika povećao za 25.000. Ovi podaci dovoljno jasno govore o tome da stambeno pitanje predstavlja krupan problem čije rješavanje leži na dužnosti ne samo stambenih organa narodne vlasti nego i cjelokupnog građanstva", navodi se u tekstu koji prenosi Infobiro.
Zbog toga, u tekstu se navodi kako je vlast odlučila da problem riješi na način da se u veće stanove usele porodice ili pojedinci koji nemaju riješeno stambeno pitanje.
"Ustanovljeno je da u Sarajevu, a naročito u centru grada, postoje mogućnosti da se izvjesni stanovi iskoriste za mnogo veći broj ljudi nego što je to danas slučaj. U mnoge od tih stanova mogle bi da se usele po čitave porodice, manje ili veće, dok bi neki mogli primiti pojedince koji se danas pate bez stana. U ovome nastojanju da ubrzaju rješenje stambenog pitanja u Sarajevu, naše narodne vlasti pozivale su građanstvo da u ovome radu pomognu i to prijavljivanjem vlastitih stanova u koje bi se mogle useliti veće ili manje porodice ili pojedinci", pojašnjava se.
Ipak, kada se krenulo u realizaciju ove ideje, pojavili su se problemi.
"U Sarajevu je do danas bio svega jedan jedini slučaj da je vlasnik stana tražio da se u njegov stan useli još jedna porodica bez stana. Taj rijedak, a istovremeno vrlo pohvalan primjer pokazao je ministar Ćazim Ugljen koji je došao i stambenim vlastima izjavio da posjeduje stan u koji može da se useli još jedna porodica", objašnjava se.
Kako se navodi, bilo je mnogo više negativnih primjera, a kao jedan od njih istaknut je i onaj izvjesnog Ahmeda Šolbata.
"Ne samo da je bio slab odziv gađana u pogledu prijavljivanja slobodnih prostorija u vlastitim stanovima, nego mnogi nesavjesni građani na sve moguće načine otežavaju rad narodnih vlasti na rješavanju stambenog pitanja. Takvi nesocijalni pojedinci pokušavaju na razne načine da zavaraju narodne vlasti. Oni prijavljuju veći broj članova obitelji nego što ih ustvari ima, skidaju prozore sa prostorija u kojima ne stanuju, oštećuju prostorije, ruše peći, izjegavaju pregled stana i služe se na stotine drugih načina koje samo oni mogu izmisliti. Eto čime se sve služe pojedini građani kojima je stalo do komocije pa ih čak nije sramota da se služe i lažima, vežući uz to i vjeru i vjerske običaje samo da bi sačuvali svoju komociju", piše u tadašnjem izdanju Sarajevskog dnevnika.