Procesuiranje istine umjesto negiranja zločina: MUP RS-a nastavlja ućutkivati žrtve

Sve je krenulo sa pozivom na saslušanje glavnog imama u Kozarcu Amira ef. Mahića jer je na džumi govorio o onome što smatra da su sekte u pravoslavlju. Protiv njega je naravno odmah pokrenut postupak zbog navodnog "širenja mržnje".

Mahić je uputio izvinjenje ističući kako njegova namjera nije bila povrijediti ničija vjerska osjećanja već ukazati na fenomen instrumentalizacije vjere u nečasne svrhe.

A niko bolje od imama Mahića ne zna šta je to zloupotreba vjere koja kuluminira bolesnim nacionalizmom jer je on svoj deseti rođendan dočekao u logoru Trnopolje.

Kao što je sam istakao, Bošnjaci su već trideset godina žrtve mržnje i ružnih dijela, a niko ne iskazuje nikakvo žaljenje.

Nedugo nakon toga MUP RS-a, nasljednici policijskih snaga osuđenih za genocid tokom agresije na BiH, pokreće istagu protiv Muharema ef. Štulanovića profesora na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću, nakon što je na internetu objavljen videosnimak još jedne, po njima, sporne hutbe.

Efendija Štulanović je izrekao sudsku istinu, kazavši da je obilježavanje 9. januara kao Dana RS-a obilježavanje genocidne tvorevine ističući kako je samo jedna osoba koja je tog dana prisustvovala džumi, izgubila 17 članova porodice koji su pobijeni i poklani samo zato što nisu bili Srbi.

I ovaj put reagirala je Islamska zajednica, ističući kako je neosporna činjenica da su tzv. Vojska RS-a i MUP RS-a izvršili brojne zločine koji su kulminirali genocidom nad Bošnjacima, stvarajući ono što danas nosi naziv "Republika srpska". Srpska su iznova u saopćenju pisali malim slovom.

Šta je sporno u političkom djelovanju RS-a

Zar nije interesantno kako svi, bez iznimke, političari iz RS-a negiraju genocid koji je nad Bošnjacima počinjen, ne samo u Srebrenici, već u cijeloj BiH jer se radilo o sistematskom djelovanju na biološkom istrebljenju jednog naroda.

No, ne ulazeći u donošenje presuda suda u Hagu o svim zločinima i zločincima onih koji su htjeli po uzoru na naciste "očistiti" teritoriju od pripadnika jednog naroda istaknimo nekoliko fakata.

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko zbog nemogućnosti da se vlasti manjeg bh. entiteta konačno urazume i prestanu negirati istinu za koju zna cijeli svijet, nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je predviđena zatvorska kazna za odobravanje, poricanje, grubo umanjivanje ili pravdanje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina.

I to ne bilo kojih, već onih utvrđenim pravomoćnom presudom. Niz je takvih presuda koje se tiču agresije na BiH, političari iz RS-a rade sve navedeno u zakonu, no za to još niko nije odgovarao.

Odmah nakon Inzkove odluke, tadašnja predsjednica RS-a Željka Cvijanović objavila je dva ukaza. Jedan od njih tiče se neprimjenjivanja odluke visokog predstavnika, a drugi je dopuna Krivičnog zakona RS-a.

Na osnovu te dopune člana 280.a. Krivičnog zakona manjeg bh. entiteta MUP RS-a otvorio je istragu protiv efendije Štulanovića jer se on odnosi na "povredu ugleda RS-a i njenih naroda". Za takvu povredu predviđena je i zatvorska kazna.

BiH i izazovi nastavka zločinačke politike drugim sredstvima

Jučer je BIRN BiH objavio podatke prema kojima je predsjednik RS-a Milorad Dodik političar sa najviše izjava koje mogu poticati širenje mržnje. Radi se o više od 120 mapiranih izjava, ali se protiv njega vodi samo jedna istraga i nije podignuta niti jedna optužnica.

Dodik ne propušta priliku negirati sve zločine, pa i genocid koji se dogodio u BiH, jer vjerovatno želi da svi steknemo dojam kako su u našoj zemlji od 1992. do 1995. godine cvjetale ruže i bošnjački narod je sam odabrao kolektivno samoubistvo i masovno raseljavanje.

Nije on jedini koji to radi, što je razumljivo. Teško je biti izabran i imenovan političar u entitetu koji je nastao na krvi i boli toliko ljudi.

Predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić smatra da predstavnici SDA i Islamske zajednice u BiH maksimalno radikaliziraju situaciju u BiH te da "smišljeno podržavaju izjave protiv Republike Srpske".

Problem je što je Krivični zakon BiH nadređen entitetskim i oni bi trebali biti usklađeni, a rad državnog tužilaštva ne bi se trebao svesti samo na traženje izjašnjenja od osoba za koje postoji prijava za negiranje genocida nakon koje oni tvrde da nisu imali namjeru vrijeđati tuđa osjećanja pa se sve tu završava.

Zar nije vrijeme da se nešto konačno uradi, pa da svjedočimo prvoj presudi za negiranje genocida, a ne da se iživljavamo nad imamima koji žive u povratničkim mjestima i koji su svaki dan prisiljeni gledati nacionalistička orgijanja vladajućih u entitetu koji je nastao kao rezultat zločina počinjenih nad njihovim narodom?

Ne postoji kolektivna krivica za zločine, ali postoji kolektivna odgovornost jednog naroda da iz sebe izbaci sve ono nezdravo što bi bilo katarzično i "relaksiralo" bi odnose, kada bismo konačno u ovoj zemlji krenuli putem koji vodi u suočavanje sa prošlošću, a ne njeno negiranje.

Jedan od dva imama kojeg je policija RS-a procesuirala, jednom desetogodišnji dječak čije je djetinjstvo obilježeno zatočenjem u logor, odlučio je da živi i radi u mjestu svoje najveće životne traume i patnje. Samim time, uradio je više za ovu državu no svi političari zajedno, a ko je od njih stao u odbranu njega kao simbola istine?