Tačka 1. optužnice tereti optuženog Čauševića da je počinio krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi, te pranje novca i zloupotrebu službenog položaja, a Karića za krivično djelo davanje dara i drugih oblika.
Pod tačkom 1. optužnica navodi da je optuženi Čaušević, kao službena osoba zahtijevao dar da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smio izvršiti, a optuženi Karić službenoj osobi u institucijama BiH učinio dar da u okviru svoje funkcije izvrši što ne bi smjela izvršiti, tako što je optuženi Karić, kao vlasnik firme Obitex d.o.o. Srebrenik i KS Obitex d.o.o. Laktaši predavao novčane iznose optuženom Čauševiću za uvoz tekstila po broju uvezenih kamiona u periodu od 2007. godine do februara 2011. godine, te za navedeni period predao novac u ukupnom iznosu od 425.000 KM u zamjenu za favoriziranje firme kao uvoznika tekstila kroz poslovanje Uprave za indirektno oporezivanje BiH i odlukama optuženog Čauševića, kao direktora UIO BiH.
Pod tačkom 2. optužnica navodi da je optuženi Čaušević u vremenskom periodu od novembra 2004. do kraja 2012. godine, novac za koji je znao da potiče iz krivičnih djela upotrijebio tako što ga je, u cilju prikrivanja stvarnog porijekla novca, stavio u legalne tokove kupujući nekretnine u iznosu od najmanje 1.261.760,43 KM.
Pod tačkom 3. u optužnici se navodi da je optuženi Čaušević, nakon što je završen postupak za međunarodnu konkurenciju i prikupljanje ponuda za vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru sa zaštitom, prekoračio svoja ovlaštenja i odlučujući izvan nadležnosti svog rada pravnom licu Glas Srpski – Grafika A.D. Banja Luka pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200.000 KM, čime je za navedeni iznos oštetio budžet institucija Bosne i Hercegovine.