Za njeno liječenje su sakupljena značajna finansijska sredstva, ali je Tijana ipak izgubila borbu za život. Preminula je čekajući novo srce u bolnici u Houstonu.
Nakon toga je list Kurir roditelje preminule djevojčice optužio da su novac iz humanitarne akcije podigli s bankovnog računa.
Tekst je prvobitno objavljen na portalu B92, a zatim i na drugim portalima u Srbiji, da bi nedugo nakon toga jednostavno nestao. Mašić je na svom Facebook profilu napisao kako je tekst sa stranice B92 skinut odlukom menadžmenta, a sa Monda na zahtjev vlasnika, Telekoma.
U nastavku pročitajte tekst.
Sanja, draga,
Nemoj da ovo pismo shvataš suviše lično, jer si ti samo posljedica tragedije koja je zadesila novinarstvo u Srbiji. Uzroci su mnogo dublji i plašim se da ih ne bi razumjela. Želio sam da ti pišem već poslije tvog prvog "teksta" o porodici Ognjanović i parama koje su ostale na njihovom računu poslije Tijanine smrti. Međutim, to bi se vjerovatno svelo na lične uvrede, slične onima koje su čitaoci tvojih "novina" u svojim komentarima upućivali na adresu porodice koja je izgubila dijete prije samo nešto više od četiri mjeseca. Zato sam riješio da još malo pratim tvoj "istraživački" rad, a da u isto vrijeme pokušam da saznam kako bi medij poput BBC-ja propratio tu priču. Na taj način, možda ćete ti i tvoje "kolege" naučiti nešto.
Da odmah budem jasan. Ja sa ponosom ističem da sam po zanimanju novinar ( i to iz Srbije) iako se već desetak godina bavim menadžmentom u medijima, a posljednjih šest brinem o aktivnostima i razvoju BBC-ja najprije u Evropi, a sada na Bliskom Istoku i Zapadnoj Aziji. O mom novinarskom radu možeš da se raspitaš kod (malo) starijih kolega iz drugih redakcija (jer ih u tvojoj nema), mada je većina njih odavno izgubila profesionalnu bitku zahvaljujući "novinarima" poput tebe. Ali, nisi ti kriva. Oni su.
Takođe, imao sam tu nesreću da proživim ono što proživljava i porodica Ognjanović. Od smrti moje jednogodišnje kćerke prošlo je već 10 godina i vrijeme tu dokazuje svoju relativnost. Kada iz čistog mira zaplačeš usred Pakistana, ili u hotelu u Muskatu (Oman) shvatiš da neke stvari nikada nećeš preboljeti, ma gdje bio i samo je pitanje kako i koliko dugo ćeš živjeti sa njima. Svako od "Ognjanovića" se nosi sa tim na svoj način. Ono što želim da kažem je da nije samo Tijana žrtva u ovoj tragediji. Ona je stavila veliku tačku na svoj mali život, ali njena porodica, rodbina i prijatelji će cijelog života nositi taj ožiljak na svojim srcima. Da li se razumijemo? Nije baš toliko komplikovano.
Da se sad vratim na tvoju "priču". Pitanje šta se desilo sa parama koje su prikupili građani Srbije i regiona u nadi da će pomoći Tijani je sasvim legitimno. U javnom interesu je da se to sazna i tu nema nikakvih dilema. Ja sam u proteklih nekoliko nedjelja razgovarao sa nekoliko najuglednijih i najutjecajnijih BBC urednika o toj temi, sve u želji da ti napišem šta bi BBC uradio u tvom slučaju, a ne šta ja mislim da bi uradio. Primjećuješ razliku? Novinar traži relevantne i kompetentne sagovornike da bi pronašao odgovore na pitanja koja zanimaju njegovu publiku.
Pošli smo od pretpostavke da si dobila informaciju iz banke da su pare podignute i da sad treba vidjeti šta raditi sa tim. Zadatak novinara je da, kada dobije informaciju, istu provjeri, a ne samo da je prenese. To znaju čak i oni koji ne rade u BBC-ju. Ovdašnji urednici su mi rekli da bi uradili 3 stvari: 1) pronašli drugi izvor 2) tražili dokaz za te tvrdnje i 3) uvjerili se da u dolaženju do tog dokaza nije prekršen nijedan zakon koji bi eventualno mogao čitavu priču da obori na sudu. U slučaju da bilo koja od ove tri stvari nije urađena informacija o povlačenju para sa računa ne bi mogla da bude objavljena.
Šta bi onda bio sljedeći korak? Da li bi BBC kontaktirao roditelje koji su ostali bez djeteta? Lagao bih kada bih rekao da me pozitivan odgovor na ovo pitanje nije iznenadio. Javni interes nema kalendar. Naravno, sačekali bi da prođe sahrana, dali malo vremena porodici da tuguje, ali procjena je da su četiri mjeseca sasvim dovoljan period, pogotovo u uslovima ako bi se pokazala tačnom tvrdnja da je novac povučen. Pokušali bi da izbjegnu direktan kontakt sa roditeljima. Zvali bi njihove rođake, advokate, ljude koji su bili oko njih tokom kampanje prikupljanja novca….ali, ako bi bili sigurni da je novac podignut, potpuno je izvjesno da bi kontaktirali i roditelje direktno.
Sve ovo se radi prije nego što je i jedno slovo objavljeno ili izgovoreno. Pokušali bi potom da pronađu neku organizaciju koja se bavi sličnim problemima (liječenjem djece u inozemstvu), razgovarali bi sa roditeljima koji imaju sličan problem (bolesno dijete), ali ne sa ciljem da se od Ognjanovića uzmu pare, već da bi se pronašlo sistemsko rješenje koje ne bi bilo bazirano na medisjkim kampanjama i SMS porukama.
Ukoliko bi na kraju odlučili da objave ovu priču, sve to bi prvo moralo da prođe kroz ruke advokata, a saglasnost bi se tražila od samog uređivačkog vrha.
I ovdje se slažu da je u pitanju veoma komplikovan slučaj koji sa sobom nosi mnogo moralnih, etičkih, legalnih i profesionalnih dilema. Ali, novinari i služe za to da se sa svime time izbore i da u interesu javnosti prezentiraju činjenice. Ma kakve i ma koliko bolne one bile.
Sanja, draga,…. šta si od svega ovoga ti uradila? Prateći tvoj slučaj vidio sam među komentarima na FB da se čak i tvoj muž gadi smeća od "novina" u kojima "radiš". Istina, kaže da si upravu i da tu "ima nečega", ali ja to ne mogu da tumačim drugačije osim podrške nekome sa kim živiš.
Ono što si ti uradila, čak i da su ti namjere bile najbolje, je sljedeće: 1) Stavila si porodicu Ognjanović na stub srama i izložila ih najgrubljim prijetnjama i uvredama, 2) Povrijedila si sve koji su željeli da zadrže Tijanu u najboljoj mogućoj uspomeni i 3) Prekinula si i obesmislila svaku buduću akciju prikupljanja novca za neko bolesno dijete. I sve to na osnovu, kako sada stvari stoje, potpuno POGREŠNE informacije.
Žao mi je što UNS i NUNS (čiji sam jedan od osnivača) nisu našli za shodno da povodom ovog slučaja organizuju razgovor sa urednicima medija i povedu raspravu o svim etičkim, moralnim i profesionalnim aspektima ove priče. Međutim, kako su "novinari" u tim "medijima" poput tvog, novinari baš koliko su i "glumci" u porno filmovima glumci, onda profesionalna udruženja (ma koliko loša bila) nemaju sa kim da razgovaraju. Ja ipak radije kažem da su "Kurir" i ostali novine, baš koliko su Dafiment i Jugoskandik bili banke. Tako su se zvali, a radili su jedan sasvim drugi posao koji se prije ili kasnije svede na kriminal. Takvo je i ovo tvoje "novinarstvo".
Sanja… tvoje će ime ostati u potpisu možda najnemoralnije i najprljavije kampanje koja je vođena u tvojim "novinama". To su, izgleda, u nekom trenutku shvatili i tvoji "urednici", pa su krenuli da sve to potpisuju sa "Redakcija Kurira". U nadi da će svako od vas moći mirno da spava, (ne)svjesni gluposti koju ste napravili. Ili, možda, i dalje tvrdite da "ima tu nečega"?
Nadam da znaš još nešto da radiš u životu, jer ti novinar nikada nećeš biti. Možda bi i mogla, ali sada je već suviše kasno za to.
Ali, prije nego što, prije ili kasnije, odeš iz tog smeća od "novina", probaj da preko cijele naslovne strane objaviš samo dvije riječi: OGNJANOVIĆI IZVINITE. Velikim slovima, što većim.
Možda ti oproste, ali te sigurno neće zaboraviti. Ni oni, ni ja, čije si ožiljke na srcu svojim pisanjem otvorila. Nikome ne treba željeti da ga nešto zadesi da bi mogao to da razumije. Ne želim ni tebi.
Možda nećeš biti novinar, ali ćeš sa "OGNJANOVIĆI IZVINITE" pokazati da u tebi ima bar nešto malo ljudskog.
U nadi da ću i to dočekati…
Srdačno
Dušan
