Bilo je to područje miješanog stanovništva unutar komunističke Jugoslavije. Bošnjaci, Srbi i Hrvati živjeli su zajedno u miješanim gradovima i brakovima.
No, svemu je došao kraj onda kada su Bošnjaci poželjeli suverenu državu, Hrvati da se pridruže Hrvatskoj, a srpski nacionalisti "veliku Srbiju" koju su pokušali dobiti provodeći etničko čišćenje, podsjeća Srebrnik i dalje navodi:
Došlo je do divljačkog rata u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi, većinom muslimana. Samo u genocidu u Srebrenici srpska vojska je ubila oko 8.000 muškaraca i dječaka.
No, pod jakim pritiskom američkih i evropskih političkih snaga, u novembru 1995. godine potpisan je Dejtonski mirovni sporazum koji je okončao rat.
Nekoliko dana kasnije, tadašnji predsjednik SAD-a pozdravio je sporazum izjavivši da "ljudi u Bosni imaju priliku podsjetiti svijet da su prije samo nekoliko godina džamije i crkve u Sarajevu bili simbol multietničke tolerancije, te da su ponovo pronašli jedinstvo u različitosti".
Također, širom zemlje raspoređene su NATO snage. Ali decentralizirani politički sistem koji je sporazum nametnuo, ne da nije potaknuo prevazilaženje etničkih podjela, već ih je zapečatio.
Mirovnim sporazumom jesu zadržane međunarodne granice BiH, ali su kreirana dva različita entitet unutar zemlje - Federacija BiH i Republika Srpska, a tu je Brčko distrikt koji egzistira kao samoupravna administrativna jedinica.
Rezultat Dejtonskog sporazuma je bizaran politički sistem u kojem je centralna vlada veoma ograničena jer je zemlja decentralizirana. Na državnom nivou postoji dvodomni Parlament, a Predsjedništvo čine tri osobe, Bošnjak, Hrvat i Srbin, koji se smjenjuju svakih osam mjeseci. S druge strane, i entiteti imaju svoje predsjednike i parlamente.
Kompletnu političku strukturu nadzire visoki predstavnik za BiH, koji dolazi iz jedne od evropskih zemalja, a bira ga Vijeće za implementaciju mira.
Trenutno je na tom mjestu Austrijanac Valentin Inzko koji je ustvari konačni autoritet, što govori da je zemlja evropski protektorat.
Godine 2009. politolozi Patrice C. McMahon i Jon Western istaknuli su da je BiH dokaz da, pod pravim uvjetima, međunarodna zajednica može doprinijeti obnovi zemlje uništene sukobima.
Međutim, to nije ispalo tako, konstatuje Srebrnik. Srpski i hrvatski nacionalisti nastavili su blokirati stvaranje jedinstvene bosanske države, a nacionalističke stranke su preuzele kontrolu nad državnim preduzećima, radnim mjestima i unosnim državnim ugovorim.
Slojevita vlast dovela je do korupcije i ekonomske stagnacije, a danas je zemlja na ivici kolapsa unatoč tome što je do sada dobila milijarde i milijarde pomoći.
Sa stopom nezaposlenosti od 44 posto i neumoljivom statistikom koja kaže da jedna od pet osoba živi ispod granice siromaštva, Bosanci i Hercegovci nisu imali druge nego da izađu na ulice i daju oduška svojoj ljutnji, piše Srebrnik te zaključuje na kraju:
"Čak ni Lewis Carroll (britanski pisac i autor 'Alise u zemlji čuda') ne bi mogao stvoriti ovu 'zemlju čuda'".
