Profesorica Vukušić o pismu Krstića: Možda je iskren, a možda se samo plaši da umre u ćeliji
Grupe za kampanju Majke Srebrenice i Udruženje žrtava i svjedoka genocida sugerirale su da je priznanje bilo trik da se dobije prijevremeno puštanje na slobodu. Oni su rekli da su drugi osuđeni za ratne zločine iz rata u BiH dali priznanja samo da bi ga poricali nakon što su pušteni na slobodu.
"Ovakvo ponašanje je nastavak već ustaljene prakse ratnih zločinaca koji na sve moguće načine pokušavaju da se oslobode", navodi se u zajedničkom saopštenju grupa.
Krstić je postao prvi optuženik kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju proglasio krivim za genocid 2001. godine i osuđen je na 46 godina zatvora.
Njegovo priznanje je dato kao prilog apelu za prijevremeno puštanje na slobodu nakon 26 godina provedenih u nizu zatvora širom Evrope.
Krstić je u pismu naveo da podržava Rezoluciju o Srebrenici koju je Generalna skupština UN usvojila u maju kojom se obilježava sjećanje na genocid i 11. jul postaje službeni dan sjećanja na žrtve.
"Moje ime se spominje jer sam pomagao i podržavao genocid, moje ime se spominje jer sam počinio nezamisliv i neoprostiv zločin. Ja ne tražim oprost, ne tražim opravdanje; Ne tražim razumijevanje jer znam da ih ne mogu i neću dobiti", napisao je 76-godišnji bivši general.
Njegovo priznanje je postalo vijest širom Balkana jer Srbija i rukovodstvo bosanskih Srba negiraju da su ubistva u Srebrenici predstavljala genocid, navodi The Guardian.
Iva Vukušić, stručnjakinja za sudove ratnih zločina i docentica međunarodne historije na Univerzitetu u Utrehtu je komentarisala:
"Možda se samo boji da umre u ćeliji. Ali možda, možda je on iskren. Moglo bi biti iskreno, a da jeste, bila bih oduševljena. Mislim da bi bila velika stvar da ode u Potočare i pokloni se. Ove prilike za kajanje i povezanost su tako rijetke".
Milan Dinić, direktor strategije sadržaja i inovacija u anketnoj organizaciji YouGov je napomenuo da je u majskoj anketi u Srbiji 82 posto ispitanika reklo da ne smatra da je u Srebrenici bio genocid.
"Ne verujem da će ovo pismo značajno utjecati na percepciju javnosti u Srbiji. Moglo bi privući značajnu pažnju u akademskim istraživanjima, gdje bi moglo imati utjecaja na duge staze", rekao je on.
