Propast samita u Neumu je sramota BiH, ali i rezultat neozbiljnosti u diplomatskom sektoru

Posebno je ovo važno jer je BiH u specifičnom momentu, imajući u vidu činjenicu da Reformska agenda, ključni dokument za "otključavanje" novca iz Plana rasta, treba da se usvoji do 4. decembra, koji je trebao biti prvi dan samita u Neumu.

Tim više što je Marta Kos, nova komesarka za proširenje Evropske unije, trebala biti učesnica ovog samita, a političari iz naše zemlje su mogli iskoristiti šansu da se bolje upoznaju sa slovenskom političarkom koja će biti ključna osoba za naš EU put u budućnosti.

Dakle, bh. političari su mogli iskoristiti prvi dan kako bi dodatno lobirali zvaničnike EU po brojnim pitanjima, uključujući i Reformsku agendu, koja i kada bude usaglašena interno, u BiH, treba biti prihvaćena u Briselu.

Sve je to sada propalo, a razlog je u najmanju ruku neprofesionalan i sramotan. Ovakav način djelovanja, gdje se ozbiljnom samitu pristupa s manje pažnje i ozbiljnosti od drugih, daleko manje bitnih, pitanja nije u skladu s porukom koju BiH treba da šalje u svijet.

Nije sporan tender - sporan je tajming

Treba reći da situacija nije sramotna zbog toga što je raspisan tender, niti je sporna zbog toga ko je tender dobio, već je problem ovakav događaj ostavljati za "posljednji trenutak", čime se ostavio prostor za ovakav rasplet.

Kada jedna država želi da pokaže svoju ozbiljnost, onda uzima svaku priliku da se pokaže pred svojim međunarodnim partnerima.

U organizacije ovakvih samita uključeni su najbolji ljudi u diplomatiji jedne države, koji razmišljaju o svakom aspektu, od velikih stvari poput smještaja i prijevoza za goste, pa do najmanjih detalja, poput hrane koja će se služiti učesnicima.

Tenderi nisu sporni, oni su dio procesa kojeg svaka zemlja mora proći kada je riječ o događajima i samitima koje organizuje direktno država, odnosno njena vlast, ali oni se ne smiju provoditi sedam ili čak mjesec dana prije događaja. Oni se moraju riješiti dosta ranije, kako bi sve bilo spremno i, još bitnije, kako bi se izbjegle ovakve međunarodne sramote.

Neozbiljnost ozbiljno utiče na međunarodni ugled BiH

Međutim, problem je u tome što ovo nije jedini ovakav slučaj koji se tiče diplomatskih "istupa" naše zemlje.

Diplomatija se, uopšteno gledano, već godinama ne shvata dovoljno ozbiljno u Bosni i Hercegovini. Često su ambasadorska imenovanja više stranačka nego diplomatska, a situacija nije ništa bolja ni u ministarstvu vanjskih poslova.

Sva ta neozbiljnost, koja se kao korov uvukla u diplomatski sektor naše zemlje, morala je dovesti do neke eskalacije, a bez obzira na to što je propast organizacije ovog samita na kraju došla zbog odluke kolektivnog organa (Vijeća ministara BiH), odgovornost je apsolutno na onima koji bi se trebali baviti međunarodnim ugledom BiH, a koji je sada ozbiljno urušen.

Kao država na putu ka članstvu u EU, BiH mora pokazati da može biti zemlja s kapacitetom jedne članice ovog bloka. BiH bi kao članica EU organizovala mnogo ozbiljnije događaje od Samita lidera Zapadnog Balkana, posebno tokom svog šestomjesečnog predsjedovanja Vijećem EU, što je obaveza svake članice ovog bloka.

Nažalost, s ovakvim istupima, našoj zemlji se ne može povjeriti ni organizacija dvodnevnog samita lidera regiona s nekoliko gostiju iz Brisela. To je, treba se to podvući, trenutna realnost Bosne i Hercegovine.