Na to mjesto 4. februrara 1994. godine pale su tri granate, jedna za drugom, na asfaltnu pješačku stazu kod javne garaže, iza zgrade na Trgu Zlatnih ljiljana broj 3 i u lijevi gornji ugao prozora stana dva u ulici Oslobodilaca Sarajeva broj 8, od čijih su eksplozivnih dejstava ubijeni: Seida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selima Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tendžera, dok ih je još 16 ranjeno. Njihove su živote na najsuroviji način prekinule granate ispaljene oko 11:25 sati sa agresorskih položaja koji su se nalazili u Lukavici.
"Okupili smo se na mjestu strašnog zločina koji se dogodio ovdje prije dvadeset i jednu godinu, da se sjetimo mrtvih i da opomenemo žive. Zaborav je veliki grijeh, zaborav je saučešće u zločinu. Dužni smo to žrtvama i obavezni da s pijetetom njegujemo uspomene na njih, zbog nas i zbog naše djece", rekao je ovom prilikom ministar Petrović.
Nažalost i za ovaj zločin nikada niko nije procesuiran i to najteže pada rodbini ubijenih.
"Moja Selima je imala deset godina, a njen stariji brat Mirsad dvadeset i četiri, nisu ta djeca mogla nikome ništa nažao učiniti", sa suzama u očima govori njihov otac Ibrahim, te dodaje kako vrijeme koje prolazi samo produbljuje njegove rane.
Na mjesto masakra cvijeće su položili članovi porodica ubijenih, te delegacije Grada, Općine Novi Grad, Unije udruženja civilnih žrtava rata KS, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995. godina, saopćila je Press služba KS.
