Prošla je 31 godina od najveće rudarske nesreće u BiH: Sinovi koji ne smiju biti zaboravljeni
Najveća rudarska nesreća dogodila se 26. augusta 1990. godine u jami Dobrnja Jug u Mramoru nadomak Tuzle, u kojoj se nalazila najmlađa smjena Rudnika uglja Kreka.
Tada je poginulo 180 komorata, prosječne dobi 27 godina, a smrt ih je zadesila usljed eksplozije oblaka ugljene prašine, do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade, što je pokazala istraga.
Obilježavanje 31. godišnjice specifično je po činjenici da se prvi put dešava da se rudari i članovi uprave Rudnika Kreka i Elektroprivrede BiH nisu skupa prisjetili komorata. Razlog je njihova podjeljenost zbog aktuelne, izuzetno loše situacije u rudnicima. Danas okupljeni u Mramoru su poručili da je žalosno što se izgubila ljudskost i solidarost.
"Na ovaj dan sam žalostan, iznenađen i ogorčen. Djeca poginulih rudara su naša svetinja, a van svake pameti je da ih je uprava poslala na prekid rada. Ovo nisu djeca radnika iz administracije, već rudara koji i danas rade u nesigurnim, nehumanim i katastrofalnim uslovima. Oni više nemaju ni tu solidarnost od menadžmenta i države da, ako poginu, njihova djeca imaju barem nekakvu zaštitu", kaže predsjednik Sidnikata radnika Rudnika Kreka Zuhdija Tokić.
Inače, u haotičnom stanju koje vlada u Rudnicima Kreka grupa radnika od njih 111 je poslana na takozvano čekanje, a tu se nalazi i veći broj djece poginulih rudara prije 31 godinu. To je samo jedan od razloga za pobunu radnika, kojima je uprava rudnika, posredstvom suda, zabranila održavanje štrajka.
"Nakon svih dešavanja, mi sa aktuelnim načinom djelovanja rukovodstva rudnika i Elektroprivrede BiH, ne vidimo napredak. Sindikat pokušava dokazati istinu u Kreki, a to je loše dugogodišnje upravljanje ovim rudnikom. Postavljanje podobnih, a ne sposobnih je došlo na naplatu i sve ostale priče padaju u vodu", naglasio je Tokić.
Senad Sejdić, predsjednik Sidnikata rudnika Mramor, sin je poginulog rudara u najvećoj rudarskoj nesreći u BiH. Tog dana je imao 18 godina, dok je njegov otac preminuo u 43. godini života. Nakon svih ovih godina, kako je naveo, Senad se prvi put obratio javnosti.
"Državo, šta ovo radiš? Upravljanje i rukovođenje rudnicima je u direktnoj nadležnosti države. Odlučuju se da udaraju na njihove najbolje sinove i djecu njihovih sinova. Kakva je poruka države koja dijete poginulog komorata šalje na čekanje, pokazujući da nema nikakve sigurnosti? Bilo je sigurnosti do ove godine i ovoga dana, ali je sada više ne vidimo. S njima ne želimo obilježavati tragediju. Ne trebaju nam onakvi kakvi jesu. Na čast neka im je što sve ovo rade. Krivica za sve što je nastalo nije od rudara, niti je kad mogla biti", poručio je Senad Sejdić.
Rudnik uglja Kreka, prema navodima sindikalista, trenutno se nalazi u najlošijoj poziciji od 1920. godine, kada je u historiji ostala upisana Husinska buna.
"Ako analiziramo sve što se dešavalo proteklih dana, vidimo da postoji mnogo sličnosti iz 1920. godine. Žandarmerijske snage su tada predstavnike uprave rudnika izvodili pred radnike, a u augustu 2021. policijske snage izvode direktora pred radnike. Trećeg dana štrajka rudara, on je zabranjen 1920. i isto se desilo i sada, gubljenjem mogućnosti ulaksa u štrajk. Također, vlast je 1920. optuživala sindikate da politiziraju rudarsko nezadovoljstvo, što vidimo i sada u saopćenjima Elektroprivrede BiH", naveo je predsjednik Sindikata radnika u rudarstvu FBiH Sinan Husić.
Husić navodi da sindikalisti vjeruju u to da socijalni dijalog nema alternativu, iako je povjerenje narušeno.
"Bez obzira na sve, akteri tog socjijalnog dijaloga imaju u obavezi vratiti se tome. Potpuno smo svjesni svih izazova koji su pred nama u FBiH, ali ne možete nam zabraniti da kažemo da je naprasno odustajanje od kapitalnih projekata u elektroenergetskom sektoru u FBiH izdaja BiH. Narod i radnici u rudnicima žele samo da se obezbijedi minimum uslova u rudnicima, ništa više od toga", naglasio je Husić.
Uprava Kreke do danas je ispunila dva uslova rudara, a to je ponovno pokretanje proizvodnje u Rudniku Dubrave te isplatu plaće svim zaposlenima u rudnicima. Treći uslov je stavljanje van snage odluke o slanju radnika na čekanje, a u zavisnosti od odluke Općinskog suda u Tuzli, rudari će donijeti odluku o daljim koracima.
