Prosvjeta u Tuzli neumorno čuva srpski identitet, jezik i tradiciju

Za ovo srpsko društvo vezana su značajna imena poput Petra Kočića, ali i Alekse Šantića koji je napisao himnu Prosvjete. Današnji članovi trude se biti pravi nasljednici ranijih generacija, uz želju da ostave trag u historiji.

"Jedino smo društvo ove vrste sa srpskim predznakom na području Tuzlanskog kantona, a trudimo se govoriti o stvarima o kojima drugi ne govore. Prvi smo imali tribinu u povodu završetka Prvog svjetskog rata, a također, govorimo i o nedostatku ćirilice u svakodnevnoj komunikaciji", ističe Željko Kovačević, zamjenik predsjednice Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva u Tuzli.

U Prosvjeti se trude baviti i promocijom vrijednosti koje u sebi imaju Srbi tuzlanske regije, naglasivši da su upravo oni tvorci skoro svih kulturnih početaka u ovom gradu.

"Bez obzira na to što imamo srpski predznak koji ističemo, ponosimo se time da imamo multietničko članstvo te su kod nas zastupljeni Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Makedonci, Česi, Crnogorci... To je upravo bogatstvo Prosvjete, ali i našeg grada. S druge strane, za razliku od drugih društava poput Napretka i Preporoda, kod nas nije dovoljno jaka homogeniziranost srpskog naroda i na tome pokušavamo raditi u cilju bolje međusobne, ali i saradnje sa srpskom crkvom i drugim institucijama", ističe Kovačević.

Srpske varoši u Tuzli nema, što posebno rastužuje članove Prosvjete, a kroz naš razgovor proteglo se i pitanje srpske imovine koje još uvijek nije riješeno.

"Pokušavamo sebe dovesti na taj nivo da budemo u istoj poziciji kao što su to ogranci Prosvjete u Sarajevu, Zenici i Mostaru koji su riješili pitanje prostora za sva vremena. S te strane ćemo pokušati doći u poziciju kako bismo s gradskom vlasti mogli razgovarati u cilju određene vrste kompenzacije za ono što se u knjigama vodi kao naše", dodaje Kovačević.

Tuzlanska Prosvjeta finansira se iz gradskog i kantonalnog budžeta, a shodno finansijskim sredstvima planiraju realizaciju brojnih projekata. U prosjeku imaju između 40 i 60 članova, a kako bi privukli mlade, trude se da organizuju posebne aktivnosti upravo za njih.

Srbi u Tuzli biološki nestaju "Srbi u Tuzli biološki nestaju, a u ovom gradu nas je sada manje od dvije hiljade. Određeni broj mladih kod nas djeluje i oni učestvuju u sekciji koja se bavi srpskim jezikom. Njima su naša vrata uvijek širom otvorena, podržavamo njihove projekte i knjige, jer nam je stalo da nas naslijede mlađe generacije", nastavlja Kovačević.

Priču o tuzlanskoj Prosvjeti radili smo na najradosniji hrišćanski blagdan Božić koji su s posebnim emocijama dočekali naši sagovornici. Ističu da je Božić blagdan radosti, a samo rođenje Bogomladenca donosi upravo ovaj osjećaj.

"U dane Božića govorimo o ljubavi čovjeka prema čovjeku i svemu onome što treba da krasi drobrog čovjeka. Tu su ljubav, milosrđe, toplina doma, povezanost, harmonija u porodici, društvu i među ljudima. Sve to jeste ono što krasi ovaj grad i Bosnu i Hercegovinu, a smatram da bismo svi tu ljepotu trebali sačuvati. Moramo se potruditi da Božić živimo svaki dan, odnosno da budemo u tom pozitivnom raspoloženju i ljubavi jednih prema drugima", istaknula je Lazarević.

Ona navodi da tuzlanski Pravoslavci uvijek na umu moraju imati ime muftije Kurta, jer kroz njegovo djelo prepoznaje se upravo ono što se i propovijeda - da ljubiš brata i bližnjeg svoga.

Naime, ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao je 6. januara 1942. godine na Badnje veče minirati Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice u ovom gradu i usmrtiti okupljene vjernike, a planirane su i određene likvidacije.

Za ovo je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket efendija Kurt koji je s grupom uglednih Tuzlaka zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada potpukovnika Wista i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin.

Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta u Tuzli nije bilo masovnih zločina, a događaj vezan za njega centralno je historijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.

"Gdje će biti veća ljubav od čovjeka koji je zbog svojih komšija i ljudi koji mu nisu bili bliski otišao negdje gdje je mogao izgubiti glavu. Znači, da ime ne čini razliku od čovjeka do čovjeka, već ono kakvi jesmo, šta nosimo, stvaramo i šta ostaje iza nas", naglasila je Lazarević.

Tuzlanska Prosvjeta će u 2020. obilježiti 15 godina rada sekcije i škole srpskog jezika koja se bavi promocijom kulture čitanja, ali i pruža priliku mladima da ispolje sve svoje talente, poput glume, recitovanja, pisanja poezije i slično.

Trenutno rade na dodatnom opremanju svoje biblioteke u kojoj se mogu pronaći djela koja su napisana u Bosni i Hercegovini, koja govore o našoj zemlji ili su na neki način za vezana za nju.

Vrata svoga društva koje je smješteno u srcu Tuzle drže otvorenim za sve ljude dobre volje.