Protestima od prije dvije godine se dičimo, ali nam je mrsko da se ponovo okupimo

Dvije su godine prošle od masovnih protesta građana BiH, i prvog pravog socijalnog bunta, koji je obećavao početak jednakopravnosti i pravdu za sve. Građani se u februaru 2014. godine nisu uspavali zimskim snom, već su odlučno izašli na ulice u borbi za svoja prava, te na taj način skrenuli pažnju i svjetske javnosti.

Međutim, od datih obećanja 2014. godine, malo je konkretnih promjena. Da je trenutno stanje u BiH lošije nego u februaru 2014. godine smatra i politički analitičar Almir Terzić, koji naglašava i sve veći problem odlaska cijelih porodica iz BiH, tako da pojedini dijelovi BiH ostaju u potpunosti bez stanovništva.

"Možda posljednji pokušaj nekog 'socijalnog bunta' bio je juli prošle godine u FBiH prilikom usvajanja Zakona o radu, a nešto slično se desilo krajem godine u Republici Srpskoj. No, ti su pokušaji ugušeni već u samom početku. Sporadično se pojavljuju još neki protesti budžetskih korisnika kao što je slučaj u Unsko-sanskom kantonu. Sve se svelo na individualnu borbu za svoja prava", ističe Terzić u razgovoru za Klix.ba.

Mnoge kantonalne vlade su smijenjene, brojna obećanja izgovorena, a građani neizvjesno proljeće dočekali sa brojnim nadama u bolje sutra. Ipak, sve to su "izdržale" političke garniture koje su i sada na vlasti. Problemi za građane su stari, snage za nove proteste nema niko, a vlastodršci za svoj nerad imaju nova opravdanja.

Glavni san većine mladih ljudi u BiH je kako pronaći način odlaska u inostranstvo, dok u prosjeku svaki mjesec imamo neku novu firmu čiji radnici stupaju u štrajkove, na koje je javnost navikla te ih doživljava kao rutinu u sivoj bh. svakodnevnici. Ravnodušnost, nemoć i sumnja da se nešto može promijeniti doveli su nas do toga da štrajk glađu radnika Livnice čelika iz Tuzle posmatramo kao nešto što se podrazumijeva, bez ikakve inicijative za nekom kolektivnom akcijom.

"Narodi i građani Bosne i Hercegovine su taoci etnonacionalnih oligarhija koje omeđene u svoje entitetske i kantonalne granice to koriste kako bi zadržali svoju vlast i na zaposjednutim dijelovima države i u narednim decenijama. Podjele po svim osnovama potpuno su razbile svaku mogućnost da narodi i građani nešto urade, a s druge strane vlasti ih, i kada to čine, veoma uspješno sa bitnih skreću na nebitne stvari kojima se bave. Tako imate situaciju da će se više ljudi okupiti na protestima u borbi za neku stvar etnonacionalnog karaktera nego svoj goli život", naglašava Terzić.