Prva etapa Hoda slobode Kladanj-Žepa “Da se ne zaboravi i ne ponovi” privodi se kraju
Hod slobode sadržaj je u okviru obilježavanja Dana sjećanja na pad Zaštićene zone UN-a Žepa.
Oko pedeset učesnika marša idu stazama proboja žepskih boraca ka Kladnju 1995. godine, čime se odaje počast hrabrim borcima i poginulima u proboju ka slobodi. Učesnici Hoda slobode kreću se pravcem Kladanj (Turalići) - Debelo Brdo - Nevačka - Džimrije - Stoborani, gdje je predviđen doček i prenoćište.
Prva etapa napornog puta prošla je bez većih problema, uprkos kiši i magli koja je danas podsjetila na te ratne dane nakon pada herojske enklave Žepa.
Elmin Korman zvani Zeka dočekao je učesnike Hoda Slobode, te istima poslužio kafu, lubenicu i sok, dok je Mina iz Nevačke za učesnike poslužila piće i hranu.
Drugog dana marša previđena je etapa od Stoborana do Žepe.
U Žepi će 27. jula biti proučena tradicionalna Šehidska dova, a centralna manifestacija povodom obilježavanja 28. godišnjice pada Zaštićene zone UN-a Žepa i zločina na ovom području počet će u 11 sati.
Program na platou Memorijalnog centra u Žepi počet će intoniranjem himne, učenjem Fatihe, polaganjem cvijeća i obraćanjem zvanica, a bit će nastavljen u džamiji Šehida Mehmed-ef. Hajrića mevludskim programom i zikrom, te obraćanjem reisul-l-uleme i Šehidskom dovom.
U 14 sati planirano je otvaranje Šehidskog spomen obilježja u Slapu, a cjelodnevni program bit će završen u haremu žepske džamije u 20:30 sati dokumentarnim filmom Avde Huseinovića "Lica iz Bosne" o logorima za Bošnjake u Srbiji i Crnoj Gori 1992.-1995. godina.
Mladićeve snage paljbu po položajima UN oko Žepe počele su 7. jula 1995. godine, sa namjerom da preplaše i istjeraju bošnjačko stanovništvo. Snage bosanskih Srba otvorile su 9. jula 1995. godine vatru na kontrolni punkt UN-a, a na Žepu 10. jula. Na dan pada Srebrenice, 11. jula, granatirano je jedno selo kod Žepe.
Tokom tri odvojene runde pregovora, predstavnici vojske bosanskih Srba su nastojali da natjeraju bošnjačko stanovništvo da napusti Žepu, prijeteći im vojnim napadom. Prvi krug pregovora održan je 13. jula. Tom prilikom su se na kontrolnom punktu ukrajinskog UNPROFOR-a iznad Žepe sastali komandant Rogatičke brigade, pukovnik Rajko Kušić, u pratnji generala Zdravka Tolimira i predstavnici lokalnih bosanskih vlasti. Bosanski Srbi su rekli da je "Srebrenica pala i da je sad red na Žepu".
Tolimir je predstavnicima Bošnjaka iz Žepe ponudio dvije mogućnosti: "evakuaciju cijelog stanovništva na isti način kao što je to izvršeno u Srebrenici ili vojnu akciju Srba". Predstavnici Žepljaka odlučili su da odbiju takav prijedlog. Rano ujutro 14. jula izvršen je napad velikih razmjera na enklavu Žepa.
Uvečer 14. jula 1995. godine vojne snage bosanskih Srba su ušle sa sjeverozapada, ponovo zauzeli dio teritorije i zapalili sela. Dana 19. jula 1995. prestalo je granatiranje i pucanje na Žepu, a Ratko Mladić se u Han-Kramu sastao s generalom Rupertom Smithom iz UNPROFOR-a. U Mladićevoj pratnji bili su Zdravko Tolimir i pukovnik Inđić.
Na sastanku su razgovarali o Srebrenici te, između ostalog, o povlačenju holandskog bataljona, situaciji u Žepi i slobodi kretanja UNPROFOR-a i UNHCR-a. Mladić je izjavio da je Žepa pala u 13:30 sati tog dana, što nije bilo tačno.
Drugi krug pregovora predstavnika snaga bosanskih Srba i Bošnjaka iz enklave održan je 19. jula 1995. poslijepodne na ukrajinskom kontrolnom punktu. Mladić i Tolimir sastali su se s tri predstavnika lokalne civilne vlasti iz Žepe. Od Bošnjaka je zahtjevano da predaju oružje i stave ga pod kontrolu UNPROFOR-a, te da će zatim biti registrovani. Bit će smatrani ratnim zarobljenicima do razmjene koja se treba izvršiti u roku od pet do 15 dana, a Mladić im je garantovao sigurnost.
Pošto strane nisu postigle dogovor, 21. jula 1995. nastavljen je napad na Žepu. Treći krug pregovora održan je 24. jula 1995. godine. Prisutni su bili predstavnik iz enklave Žepa Hamdija Torlak, general Mladić, komandant Rogatičke brigade Rajko Kušić i Zdravko Tolimir. Dana 24. jula 1995. oko 18:30 sati postignut je dogovor o evakuaciji civila iz Žepe. Transport žena i djece počeo je 25. jula 1995.
Na punktu UNPROFOR-a 27. jula zarobljeni su komandant odbrane Žepe Avdo Palić i članovi Ratnog predsjedništva Žepe Mehmed ef. Hajrić i Amir Imamović.
Nakon okončanja evakuacije civila, stotine, većinom vojno sposobnih, Bošnjaka potražilo je spas preko Drine u Srbiju, gdje je mnoge od njih registrovao Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), a kasnije su pušteni na slobodu.
Ostali Bošnjaci, koji nisu prešli u Srbiju, probili su se, kroz brojne zasjede, prema slobodnoj teritoriji pod kontrolom Armije Republike BiH. Tokom napada na Žepu i kasnije tokom probijanja do slobodne teritorije poginulo je na desetine Bošnjaka.
U haremu džamije Mehmed ef. Hajrić 2019. godine otvoren je Memorijalni centar u Žepi, gdje su ispisana imena 495 ubijenih Žepljaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995.
