Psiholog Berberović o snimku iz Jajca: Treba reagovati strogo da ne bi došlo do goreg scenarija

Dalje objašnjava kako je sam čin snimanja nasilja dokaz da su ostali učesnici također skloni nasilju, da ih to uzbuđuje te da ga podržavaju.

"Ovakvi oblici brutalnog nasilja koje se snima su ne samo za društvenu osudu, već treba da budu znak da se u postupanju s maloljetnicima i ne može biti tako blag", navodi on.

Berberović je stručni saradnik psiholog u Kazneno-popravnom zavodu poluotvorenog tipa u Orašju, na odjeljenju za izvršenje kazne maloljetničkog zatvora i vaspitno popravnog doma i više od 10 godina radi upravo sa delikventima. Ističe da postoje brojni problemi kada je u pitanju kazneni sistem maloljetnika i kažnjavanje vršnjačkog nasilja, ali s druge strane moli nadležne da ovaj slučaj shvate ozbiljno.

"Apelujem na sve nadležne koji će se baviti konkretnim slučajem da se to uradi na strožiji način, s obzirom na to da se radi o monstruoznom činu djece, koja su potencijalno vrlo opasni članovi društva. S druge strane, moguće ih je na neki način resocijalizovati, ali samo onda ako se reaguje na vrijeme i ako im se ne dozvoli da nasilje dalje provode. Pitanje je samo da li su svi koji su učestvovali u tome bili i krivično odgovorni, odnosno da li su imali navršenih četrnaest godina. U tom slučaju, sve ih je potrebno sankcionisati strogim mjerama, zbog pružanja podrške nasilju i izazivanju nemira kod stanovništva, jer sigurno je da niko zdravog razuma ne može na ovo ostati ravnodušan", rekao je on.

U bh. zakonodavstvu su odgovorna djeca od navršene 14. godine i tada, kada je u pitanju institucionalni smještaj, mogu dobiti samo sankcije vaspitnog doma do dvije godine maksimalno ili vaspitno-popravnog doma do maksimalno četiri godine.

Djevojčica koja je tukla vršnjakinju je navodno bila nešto mlađa od 14 godina zbog čega policija nema mogućnost reagovanja, no ovo je momenat kada Službe za socijalni rad treba da opravdaju svoje postojanje, a roditelji da počnu odgajati svoju djecu.

"Roditelji djece na nasilje ne reaguju nikako ili su veoma pasivni, pa djeca smatraju da je nasilje prihvatljivo. U pozadini svega toga su psihički problemi, disfunkcionalne porodice, kao i medijska propaganda, u kojoj je nasilje svakodnevno, a govor mržnje vrlo otvoren", kaže psiholog Berberović.

Problemi u kažnjavanju maloljetnika

Institucionalizovani tretman za maloljetnike je teško dostižan jer su zakoni koji tretiraju krivični proces maloljetnika prilično blagi prema počiniocima gubeći iz vida da maloljetnici mogu biti počinioci brutalnih krivičnih djela što predstavlja veliku opasnost za društvenu zajednicu ukoliko se ne reaguje na vrijeme.

"Maloljetnici se po principu prvo kažnjavaju blaže, pa onda ako nastave sa činjenjem krivičnih djela, kažnjavaju ih strožije. Međutim, iz praktičnog iskustva mi je postalo jasno da blage sankcije djeluju samo u slučajevima gdje se ne radi o veoma teškim psihičkim poremećajima kod djece i maloljetnika, a da kod onih kod kojih se uoče teški psihički poremećaji (koji podrazumijevaju vrlo vjerovatan ishod i u poremećajima ličnosti u odrasloj dobi) treba reagovati strogo", navodi.

Poseban problem, ističe psiholog Berberović, predstavlja ženski maloljetnički kriminal.

"Kao što su generalno ženske osobe u našoj zemlji zapostavljene kada je u pitanju kaznena politika. Postoje samo dva ženska zatvora, jedan u Republici Srpskoj, a jedan u Federaciji BiH, od kojih su oba smještena zajedno sa zatvorom gdje kazne izdržavaju muškarci. Dakle, pitanje se za žene generalno ne rješava, a takav je slučaj i s djevojčicama. Mi u cijeloj zemlji nemamo ni jednu ustanovu za maloljetnice ili mlađe punoljetnice, već se dešava da kroz kazneni sistem prolaze obično s blažim sankcijama, sudski procesi su relativno spori, u međuvremenu maloljetnice navrše punoljetstvo i bivaju osuđene kao punoljetne zatvorenice", rekao je on.

Kaže da ni maloljetni muškarci ne prolaze mnogo gore od djevojčica u tom kaznenom sistemu samo što su mnogo skloniji nasilju pa su samim tim njihova djela i vidljivija.