Psiholog Dragan Žuljević: Od svih s kojima sam radio, najviše sam naučio od ratnih veterana
Kroz integraciju naučnog istraživanja i prakse, dr. Žuljević ne samo da pomaže pojedincima da premoste traumatične doživljaje, već aktivno učestvuje u preoblikovanju tih iskustava u alate za izgradnju mira. U proteklom periodu bio je učesnik edukativnih seminara koje je Udruženje za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata u Bosni i Hercegovini "Pravipožar" organizovalo na Vlašiću.
"Moj rad je evoluirao od individualnih konsultacija do vođenja grupa za podršku i učešća u programima koji veteranima pomažu da nađu novi smisao u njihovim ratnim iskustvima", objašnjava dr Žuljević. To obuhvata i njegov angažman na projektima "Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva u izgradnji mira" na zapadnom Balkanu i "Grupe za podršku ljudima sa iskustvom rata".
Lako je biti poveden zapaljivom retorikom
Govoreći o saradnji sa veteranima Udruženja "Pravipožar", dr. Žuljević se prisjetio kako je ona počela na inicijativu Branislave Stević, izvršne direktorke Centra za ratnu traumu. Ocijenio je kao iznimno pozitivnu jer doprinosi konkretnim promjenama u društvu. Naglasio je da je rad Udruženja značajan za ozdravljenje društva i rijedak svijetao primjer mirovnjačkog aktivizma u bivšoj Jugoslaviji koji zaista ostavlja prave efekte u izgradnji mira.
"Osnaživanje i poučavanje veterana za dijaloge sa mladima u socijalno psihološkom smislu ostavlja, po mom mišljenju, dva glavna efekta. Prvi je postavljanje veteranskog iskustva u jedno novo značenje koje omogućava samim veteranima pronalaženje novog smisla u njihovom ratnom i traumatskom iskustvu. Čini mi se da su ta iskustva neprocjenjiva u izgradnji mira, a dijalozi sa mladima veteranima omogućavaju da doživljaj lične traume rekonotiraju u pravcu visoke upotrebne vrijednosti, pa samim tim i nude priliku za lični rast i razvoj. Drugi efekat je obezbjeđivanje mladima neposrednih iskustava koja ilustruju koliko je lako biti poveden zapaljivom retorikom nacionalizma i jednostranog gledanja na probleme u multikulturalnom društvu, a nakon toga koliko su teške, kompleksne, strašne i ponekad nepopravljive posljedice takve retorike. Mladi sve više osjećaju potrebu za odgovorima na teška pitanja koja se tiču konfliktne prošlosti i njenih posljedica. S obzirom na njihovo ratno iskustvo, u veteranima se nalazi ogroman kapacitet i potencijal da na ta pitanja u saradnji sa psihološkom strukom odgovore najkompetentnije moguće", objasnio je psiholog.
U radu s ratnim veteranima psihoterapijski pristup se razlikuje utoliko što se pojedinim traumatskim sadržajima posvećuje mnogo veća pažnja.
"Svi psihološki modeli promjene jednoglasno pretpostavljaju da je osnovni cilj rada sa traumatskim sadržajem takozvana retraumatizacija, odnosno ponovno proživljavanje i prorada traumatskog iskustva. Glavne faze takvog rada su konektovanje sa traumatskim iskustvom, prorađivanje emocionalnog sadržaja vezanog za traumu i integrisanje trauma u jedinstveno iskustvo pojedinca. Poželjan, ali ne i obavezan efekat rada na traumama je takozvani posttraumatski rast, koji se može opisati kao skup konstruktivnih promjena kod pojedinca, naučenih iskustava, vještina i osviješćenih snaga do kojih ne bi došlo da nije bilo traumatskog iskustva. Postizanje svih ovih efekata u poređenju sa ostalim psihoterapijskim klijentima najčešće zahtijeva malo duži i emocionalno zasićeniji terapijski rad. Dodatno, u radu sa veteranima često se stavlja veći naglasak na temama koje spadaju u domen egzistencijalističke psihoterapije. Pitanja svrhe, smisla, neizbježnosti ljudske patnje, besmisla stradanja, pa i doživljaja zloupotrebe i naknadne odbačenosti od društva praktično su neizostavne teme u radu sa ovom populacijom", ispričao je dr. Žuljević.
Ljudska promjena na bolje je veličanstvena
Kada je riječ o izazovima u radu s veteranskom populacijom, dr. Žuljević spominje izazove praktične prirode, kao što su neriješeni pravni statusi, manjak primanja, život na ivici egzistencije, doživljaj odbačenosti ili obilježenosti od društva, kao i problemi u porodičnom funkcionisanju. On vjeruje da država i sistem socijalne zaštite moraju igrati ključnu ulogu u rješavanju ovih problema.
Govorio je i o proteklom radu sa veteranima i stručnim osobama iz Mrkonjić Grada, Bosanskog Petrovca, Livna, Bosanskog Grahova, Glamoča, Ribnika, Ključa, Drvara i Sanskog Mosta.
"Učesnici su pokazali izvrsnu voljnost da preko rada na sebi doprinesu izgradnji mira. Sa svakom novom veteranskom grupom ja imam priliku da upoznam nove ljude sa njihovim dragocjenim pričama i iskustvima i da dođemo u priliku da zajedno učimo. Kada usljed učešća na radionicama kod učesnicima primijetite lični pomak i rast, u prilici ste da na neposrednom nivou uočite koliko psihološki posao ima smisla, koliko je veličanstvena ljudska promjena i koliko neprocjenjivu vrijednost ona ima na pojedinca i društvo koje zajedno činimo boljim", istakao je.
Dr. Žuljević navodi da je od svih grupa klijenata sa kojima je radio najviše naučio od ratnih veterana.
Ključni elementi uspješnog tretmana PTSP-a kod ratnih veterana uključuju osvještavanje trauma, integraciju traumatskih iskustava, te rad na posttraumatskom rastu. Dr Žuljević naglašava i važnost suočavanja s prošlošću, kao i pružanje prilike za veterane da doprinesu društvu, a preduslov za to je obezbjeđivanje solidne egzistencije veteranima i maksimuma zdravstvene i socijalne zaštite te priznavanje njihovih statusa u društvu.
Na pitanje koji je put da nove generacije prepoznaju put kojim će zaustaviti transgeneracijsku traumu, Žuljević ističe: "Samo i isključivo dijalogom i prevencijom nasilja. Buduće generacije su pune želje za saznanjem, ali im se to saznanje mora učiniti dostupnijim. Nekada zbog partikularnih političkih interesa postoje tendencije da se pitanja transgeneracijske trauma zloupotrebe u dnevnopolitičke svrhe. Takvim pojavama može se stati na put kroz ozbiljniju aktualizaciju teme ličnih posljedica ratova".
Ovaj tekst je nastao kroz projekat "Unapređenje društvene kohezije kroz saradnju u oblasti pružanja lokalnih usluga u Bosni i Hercegovini", koji finansira Fond za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF), a provode Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u ime Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini.
