INTERVJU / Pudarić: Međusobno povjerenje je ono što nam najviše nedostaje u SDP-u

Mislim da mi završnim dijelom vašeg pitanja stavljate veliki teret na leđa. SDP-u ne, jer mi smo i do sada birali i predsjednike opštinskih, kantonalnih, regionalnih organizacija, foruma i vijeća prema njihovim kvalitetima, na svim listama imali kandidate pripadnike svih naroda koji su izabirani od građana u organe vlasti i mi u SDP-u i svjedočimo i živimo tu višenacionalnu Bosnu i Hercegovinu. Meni da, jer me ono dovodi u ravan simbola, znaka, poruke, a to živom čovjeku, nesavršenom, nije lako biti.

Nakon izbora aktuelni predsjednik stranke Zlatko Lagumdžija je potaknuo priču o udruživanju ljevice u BiH. Prije nekoliko dana Unija socijaldemokrata (USD) i SDP su postali jedna stranka. Neki bivši SDP-ovci su se praktično ponovo vratili u tu stranku, o čemu će Kongres u subotu dati posljednju riječ. Kako komentirate spajanje dviju stranaka i generalno kakva su Vaša razmišljanja o ujedinjavanju ljevice i kako to postići?

Da otklonimo svaku dilemu ili sumnju, Bosna i Hercegovina treba jak odgovor politikama koje predstavljaju sadašnje udružene vladajuće stranke, a njega može dati samo jaka i jedinstvena ljevica, ne isključujući ni doprinos stranaka centra – onih liberalne orijentacije.

Sporazum SDP-a BiH i USD-a čeka svoju verifikaciju na Kongresu, a jeste jedan od brojnih i zasigurno ne lakih koraka puta koji započinjemo izborom novog rukovodstva za nekoliko dana. On sam po sebi predstavlja konkretan dokaz da SDP misli ozbiljno i da je spreman na dijalog sa svima koji sebe definišu i vide kao alternativu strankama centra i desnog centra, ili da upotrijebim termin kojim im tepaju njihovi internacionalni partneri, narodnjacima–vladajućim strankama u narednom četverogodišnjem mandatu.

Ovaj dijalog nije i ne smije biti postavljen kao tehničko pitanje spajanja stranaka, pristupanja pojedinaca i grupa, udruživanja ili koaliranja, već mora biti zasnovan na utvrđivanju stepena podudarnosti, a zatim promociji zajedničkih temeljnih vrijednosti i principa, utvrđivanju modaliteta i oblika djelovanja na političkoj i javnoj sceni, ali i unutar vlastitih organizacija. Samo tako možemo doći do pravog društvenog odgovora na neoliberalni kapitalizam, koji, uz različitu, ali veliku dozu nacionalizma, promovišu i zastupaju sadašnje vladajuće stranke.

Mnogo se govorilo proteklih mjesec dana da će Kongres biti izrežiran, da neće donijeti nikakve demokratske promjene unutar stranke, da će manja grupa ljudi okupljena oko Lagumdžije i dalje svojatati partiju kao privatno vlasništvo. Vaš komentar?

O SDP-u BiH se i inače, ne samo u posljednje vrijeme, puno govori. Mi smo postali neka vrsta općeg dobra, jednako kao i ideja socijaldemokratije na kojoj je utemeljen naš program i naše djelovanje. Iz takvog odnosa rodile su se i brojne teze o odnosima unutar stranke, koje se temelje na nedovoljnom poznavanju stranačkih normi, odnosa, pa i stvarnog stanja. Jedan dio ovih teza plasiran je i od političkih suparnika i protivnika kao dio negativne kampanje, a to je potpuno normalno i pripada svim višepartijskim sistemima na svijetu. Naš problem je što na to nismo uspjeli adekvatno odgovoriti još u vrijeme kad su takve teze nastajale, pa tako i ta o SDP-u kao privatnom vlasništvu malog broja ljudi.

Ove priče o režiranom Kongresu samo su dalja razrada tih teza. Podsjetit ću vas da je prvo bilo riječi o tome da će Lagumdžija, tako ga sad nazivaju i oni koji su mu do jučer snishodljivo tepali, uraditi sve da se Kongres održi što kasnije kako bi ostao na čelu SDP-a BiH, da će zakočiti sve procese, kako vole reći, demokratizacije u partiji. Kad se to pokazalo netačnim, jer su i Predsjedništvo i Glavni odbor reagovali odmah zakazivanjem vanrednog Kongresa i to izbornog, uz izmjene Statuta kao jednu od ključnih tačaka dnevnog reda, onda se licitiralo sa imenima kandidata od toga da će se Zlatko ponovo kandidovati... Kad se ni to nije desilo sad se sve više podstiče teza o režiranom Kongresu u kome je sve unaprijed poznato. Da ne vjerujem da je Kongres šansa koju ravnopravno dijele svi kandidati, ne samo oni za predsjednika, već i oni za članove Glavnog i Nadzornog odbora ne bih prihvatio nijednu kandidaturu niti bih se dvoumio da se pokupim i što dalje pobjegnem od takve jedne organizacije.

Šta i kako će biti na kraju, ko će biti izabran, odlučit će gotovo šest stotina delegata iz cijele Bosne i Hercegovine. Ti koji govore o režijama potcjenjuju inteligenciju tih ljudi i njihov lični integritet svodeći ih na glasačku mašinu. To je nedopustivo, to je uvredljivo i to je duboko neistinito. A da svako ima pravo na svoj izbor, valjda i oni koji ovaj naš Kongres ocjenjuju na osnovu onoga kako bi oni pokušali da organizuju neki svoj kongres, to je neotuđivo demokratsko pravo svakog delegata.

Kako ocjenjujete svoj mandat u protekle četiri godine? Šta ste uspjeli, a šta niste napraviti za građane koje predstavljate?

Ja svoj mandat ne vidim izvan mandata koji su nosili ostali članovi SDP-a BiH u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima u BiH u protekle četiri godine. Naravno, rad potpredsjednika Federacije BiH razlikuje se od rada drugih onoliko koliko se i ustavna pozicija, zakonska ovlaštenja i društvena uloga ove funkcije u ukupnoj strukturi vlasti razlikuje od ostalih.

Znam da sam svu svoju energiju uložio u to da ohrabrim ljude da ima smisla zalagati se i boriti za svoja osnovna ljudska prava. Ne odustajati od sebe i svoga i da je moguće za to imati podršku i zalaganje makar jednog dijela vlasti. Takav je bio moj odnos prema svim žrtvama rata, posebno preživjelim, ne dozvoljavajući da se zaborave ni oni koji su poginuli ili ubijeni, nerijetko zvjerski. Nikad se nisam ustezao, niti ću, da zločin nazovem pravim imenom, bez obzira na to kako se zovu ili iza kojeg simbola se zaklanjaju zločinci. Mi kao društvo još nismo ni načeli to ogromno bolno pitanje zašto su svi ti ljudi ostali bez svojih života, zašto su preživjeli ostali bez članova svojih porodica, svog zavičaja, svoje sadašnjosti, a nerijetko i budućnosti. A to moramo uraditi radi nas samih, radi naše djece, radi Bosne i Hercegovine kao društvene zajednice.

Takav je bio moj odnos i prema svim hendikepiranim članovima našeg društva, organizacijama koje se bore da tim ljudima, posebno djeci, pruže ono što im zajednica uskraćuje iz meni nekad i nerazumljivih razloga. Tako sam djelovao i prema svim neopravdano marginaliziranim grupama koje sam uspio kontaktirati, zahvaljujući svojim saradnicima, ali i brojnim ljudima, prije svega iz SDP-a, širom BiH. Takav je bio moj odnos i prema ulozi i djelovanju vjerskih zajednica, posebno u onim krajevima gdje one i objektivno predstavlaju prvu adresu kojoj se obraćaju pripadnici manjinskih zajednica. "Manjinskih" je užasan termin, ali nažalost i sramotno istinit.

Prije Općih izbora bili ste uvjereni, bar ste tako izjavljivali, da će SDP biti pobjednička stranka. To se nije dogodilo, naprotiv. Koga ili šta krivite za takav krah i hoće li Kongres "kazniti" pojedince koji su vodili lošu politiku unutar stranke, ali i u državi?

Krivim sve nas koji smo morali vidjeti šta dolazi i odgovoriti na vrijeme na to. Mi smo mislili da samo trebamo nastaviti raditi i da će se sve samo kazati, a da će građani znati razlučiti koliko je učinjeno, koliko se uopće moglo učiniti i zašto puno toga nije dovršeno iako je započeto. To je naša, pa i moja greška i krivica. Kongres će morati dati ocjenu rada, pa da to i opredmeti, da tako kažem, kroz izbor svih organa partije, a ne samo izbor Predsjednika SDP-a BiH. Da li ćemo to zvati kaznom ili ne ostaje na individualnoj interpretaciji, kojih će sigurno biti nakon Kongresa. A od konteksta u kojem će se te ocjene iskazivati bit će jasnije zbog čega se i iznose.

Iako mi je teško staviti znak jednakosti između pojma loša politika i usvajanja seta antikorupcijskih zakona, zakona koji su omogućili da ljudi koji su se stvarno vratili u svoj zavičaj to mogu učiniti i administrativno, a da ne izgube onu socijalnu zaštitu i prava koja su ostvarili kao raseljene osobe recimo iz RS u Federaciji BiH, ili ulaganja u obnovu rudnika ili, recimo na kantonalnom nivou, stvaranja takvog ambijenta da sad praktično u Bosansko-podrinjskom kantonu gotovo i nemate nezaposlenih. Neću namjerno da ponavljam one primjere učinjenog koji su toliko potcjenjivani od političkih protivnika da jedva čekam da vidim kakva će dalja sudbina tih projekata biti u ove naredne četiri godine.

Šta je to što SDP mora mijenjati unutar stranke i kako će, prema vašem mišljenju, ponovo zadobiti povjerenje glasača?

Nas čeka intezivan i neprekidan rad na realizaciji Programa SDP-a BiH u opoziciji, i to tako što ćemo konsolidovati svoje redove, obaviti široku raspravu o daljim promjenama naša oba temeljna dokumenta: Statuta i Programa. Potom pospješiti proces definiranja zajedničke platforme stranaka lijevo od centra, otvoriti dijalog sa svim društvenim snagama koje kao polazište uzimaju ili uvažavaju ZAVNOBiH-ovski temelj Bosne i Hercegovine kako našu otadžbinu i njeno društvo usmjeriti putem na čijem kraju može biti punopravno članstvo u NATO i EU, ali mora biti moderna ljudska i pravedna Bosna i Hercegovina, i spremno dočekati 6. Kongres SDP-a BiH i Lokalne izbore 2016. Da bismo to postigli morat ćemo više i intenzivnije razgovarati, kako u SDP-u, tako i sa građanima. Taj stalni kontakt, razmjena mišljenja i okupljanje oko zajedničkih utvrđenih ciljeva, naravno onih koji se podudaraju sa našim programskim opredjeljenjima, jeste način da pokažemo i dokažemo da smo partija koja nije izgubila svoj identitet, kako nam se nerijetko spočitava, koja mari za ljude čije interese zastupa i koja je spremna da otvoreno razgovara i ponudi rješenja za probleme ovog društva.

Trebaju li neki ljudi zauvijek otići iz rukovodstva SDP-a i koji su to ljudi?

Dozvolite da Kongres da tu ocjenu, kako kvalitativnu, tako i pojedinačnu.

Vi ste, prema onome što je javnosti prezentirano, često bili na terenu i razgovarali s povratnicima. Opći je dojam da povratnici ne nailaze na razumijevanje lokalnih vlasti i entiteta, bilo da govorimo o RS ili FBiH. Šta treba mijenjati, kakvi su Vaši dojmovi, šta su glavni problemi povratničke populacije?

Najveći problem je što se, u većini slučajeva, ti ljudi, te zajednice, uglavnom staračke, ali na sreću, ima i onih u kojima se i djeca rađaju, idu u školu, a mladi žene i udaju, ne posmatraju kao integralni dio ukupne zajednice, već kao marginalna grupa drugačijih, koja je tu, po strani, i ne traži pažnju. Da ne govorimo da, upravo radi očuvanja istinskog bića Bosne i Hercegovine, te i takve zajednice zaslužuju čak i posebnu pažnju, sve do elemenata pozitivne diskriminacije. Zato je potrebno mijenjati odnos većine u toj lokalnoj zajednici prije svega, a tu promjenu trebaju podržati svi nivoi vlasti. Znate, najmanje što mogu reći jeste da je bilo licemjerno zagovarati povratak, a pri tome ljudima donijeti takve zakone da ako se vrate ostanu bez gotovo sve i jednog socijalnog prava ostvarenog kao raseljena osoba, recimo, kao primjer, svih prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite.

Šta savjetujete svom nasljedniku u kabinetu potpredsjednika FBiH iz reda srpskog naroda?

Da ne zaboravi da je njegova osnovna uloga da kao dio tročlanog šefa izvršne vlasti, ali i kao najviše funkcije u Federaciji koja se direktno veže za etničku pripadnost njenog nositelja, osigura i radi na izgradnji povjerenja i konstantnoj borbi za zajedničko otklanjanje posljedica isključivih politika prošlosti. Kako će to raditi zavisit će od njega samog, jer mu i Ustav i zakoni to omogućavaju. Raditi na integraciji društva, čuvajući sve posebnosti njenih sastavnica, i suprotstavljati se njegovoj razgradnji. To bih želio vidjeti u naredne četiri godine, a to sam pokušao uraditi u ove protekle četiri.

Ovo pitanje bi možda trebalo biti postavljeno nekim drugim ljudima u zvaničnom Sarajevu, ali evo pokušajte odgovoriti. Zašto ste Vi još uvijek usamljeni prilikom odavanja počasti ubijenima na Kazanima? Zašto Sarajevo još uvijek manje-više šuti o Kazanima i zašto gore još uvijek nema spomen-obilježja?

Moj stav o Kazanima je jasan, kao što je jasan i o obilježavanju svih drugih mjesta na kojima su počinjeni zločini, od genocida u Prijedoru, preko Korićanskih stijena, Uzdola, Grabovice, Markala, Heliodroma, Ahmića, stotina logora širom BiH, do genocida u Srebrenici. Svako ovdje spomenuto mjesto uključuje i sve one koje sad nisam nabrojao, a ima ih toliko da bi taj spisak bio duži i od ovog intervjua. Količina boli je ogromna, nebrojeni životi su ugašeni, a još ih je više uništeno. Vrijeme u kojem se i vlast i uz nju vezana društvena svijest morala promijeniti je isteklo i svaki trenutak odgađanja je sjeme novih mržnji, potvrđivanje starih sumnji i strahova. Zato se mora reagovati sada, a bilo je potrebno već jučer.