Grbavica je četiri godine bila pod okupacijom Vojske Republike Srpske, a pojedini pripadnici VRS-a i paravnojnih formacija su u ovom sarajevskom naselju činili ratne zločine protiv stanovništva svih nacionalnosti, a posebno protiv Bošnjaka koji nisu uspjeli pobjeći na slobodnu teritoriju.
Na Grbavicu je 19. marta 1996. ušlo 100 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova KS, tačnije 67 Bošnjaka, 20 Srba i 13 Hrvata. Zajedno sa pripadnicima IPTF-a i prvim povratnicima, zatekli su katastrofalno stanje.
Naime, većina srpskog stanovništva je pod pritiskom SDS-a i vlasti sa Pala, te usađivanjem straha i panike, odlučila napustiti svoje domove na dan reintegracije ili u periodu koji joj je prethodio.
Pojedini stanari su uništavali i palili svoje stanove, dok su pojedine stambene jedinice gorjele jer su ih zapalili pripadnici SDS-ovih paravojnih odreda. Sličan scenarij se odigrao i na Ilidži nekoliko dana ranije.
Odlazak većeg dijela srpskog stanovništva uzrokovao je pljačku i uništavanje društvene imovine kao što su škole "29. novembar" i "Bratstvo i jedinstvo". Također, naselje je bilo prekriveno smećem zbog manjka komunalnih radnika i opreme za vrijeme okupacije.