Radioaktivni otpad u BiH nalazi se na 26 lokacija, država i dalje bez centralnog skladišta
Kako je navedeno u odgovoru Državnog registra izvora jonizirajućeg zračenja, trenutno se raspolaže podacima od ukupno 926 izvora radioaktivnog zračenja s tim što u taj broj ne ulaze radioaktivni detektori dima, za koje se ne vodi evidencija. Prema procjenama, u prošlosti je na području BiH ugrađeno desetine hiljada ovakvih uređaja.
Radioaktivni gromobrani i dalje u upotrebi
Kada je riječ o ukupnom broju radioaktivnih izvora, treba naglasiti kako se trenutno aktivno koristi njih 131. Njihova upotreba uglavnom je vezana za medicinu i koristi se u svrhu radioterapije i ostalih tretmana.
Osim u medicinske svrhe, radioaktivni izvori mogu se pronaći i u mnogim kompanijama u Bosni i Hercegovini, koje izvore koriste u industrijske svrhe, u što spadaju uređaji za mjerenje vlažnosti, gustine kao i drugi slični uređaji.
Također, prema podacima, trenutno se koristi i 270 gromobrana s ugrađenim radioaktivnim izvorom na različitim objektima širom BiH. Kako se navodi u Strategiji upravljanja radioaktivnim otpadom u BiH, ugradnja ovih uređaja na teritoriji BiH zabranjena je, te njihovo porijeklo potječe iz perioda Jugoslavije. Ono što zabrinjava jeste podatak da se slični brojevi kada je riječ o radioaktivnim gormobranima ponavljaju iz godine u godinu, što jasno pokazuje da se uklanjanje ovih uređaja i dalje odvija sporo.
"Radioaktivni gromobrani, instalirani u periodu do 1990. godine, čine brojčano najveću grupu zatvorenih izvora zračenja. Praksa instaliranja radioaktivnih gromobrana je napuštena i duži vremenski period se ne instaliraju. Preostale radioaktivne gromobrane uz saglasnost vlasnika treba demontirati, prevesti do centralnog skladišta te kondicionirati i uskladištiti", navodi se u Strategiji Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
Mnogo veći broj neaktivnih izvora radioaktivnog zračenja
S druge strane, u BiH, prema zvaničnim podacima, postoji mnogo veći broj radioaktivnih izvora koji se ne koriste. U privremenim skladištima radioaktivnih izvora nalazi se ukupno 525 radioaktivnih izvora, od čega 187 gromobrana. Također, u skladištima radioaktivnih materijala nalazi se i oko 6.000 jonizirajućih detektora dima, koji su prema zvaničnim podacima demontirani i uskladišteni.
Što se tiče lokaliteta koji sadrže radioaktivne izvore koji se više ne koriste, u Bosni i Hercegovini trenutno postoji ukupno 26 ovakvih objekata.
Od ovog broja, 9 lokaliteta trenutno sadrži više od pet radioaktivnih izvora koji se više ne koriste.
Pored privremenih centralnih skladišta u Kantonu Sarajevo, kao i onog Banjoj Luci, koje nije u funkciji, na spisku se nalaze i Rudarski institut Tuzla, Arcellor Mittal u Zenici i Prijedoru, Tvornica cementa Kakanj, Fabrika glinice Birač Zvornik, KCUS, kao i Institut za materijale i kvalitet unutar firme Energoinvest.
Osim ovih, trenutno u Bosni i Hercegovini postoji i 17 lokacija na kojima se nalazi manje od pet radioaktivnih izbora koji se više ne koriste, a većinom su vezani za industrijske pogone kompanija i instituta za ispitivanje metala.
U ovu kategoriju spadaju Veterinarski fakultet u Sarajevu, Ilios Istočna Ilidža, Elektrobosna Jajce, Trudbenik Teslić, Rudnik mangana Bužim, Termoaparati Istočno Sarajevo, Institut "Kemal Kapetanović" u Zenici, Almy Metalno Zenica, Institut za strojarstvo u Mostaru, Institut za ispitivanje materijala RS, Metacomm Jajce, Jelšingrad Livar Banja Luka, Garo Company Visoko, Swisslion Industrija alata Trebinje, Bigeste Ljubuški, Tehnički remont u Bratuncu te Bosnaplod Brčko.
Prema informacijama, kod ovih izvora koji se više ne koriste, dominantno se radi o radioaktivnim izvorima kategorije 5, odnosno o kategoriji koja nema pretjerano veliki utjecaj na zdravlje stanovništva.
Ipak, u bližoj historiji mogli smo svjedočiti kako su upravo zatvoreni izvori radioaktivnog zračenja, koji se više ne koriste, najopasniji za okolinu.
To je potvrdio i slučaj iz 2019. godine kada je u Sarajevu detektovana kontaminacija veće površine radioaktivnom materijom cezij-139 u okviru kompanije Energoinvest u naselju Stup.
Brigu o ovom objektu nakon rata vodio je Institut za materijale i kvalitet kompanije Energoinvest, koji se nalazi na prethodno navedenom spisku. Nakon što je utvrđeno curenje radioaktivne materije, pristupilo se sanaciji dijela objekta gdje je otkrivena radioaktivnost.
Kako su tada naveli iz DARNS-a za Klix.ba, ne postoji direktna opasnost po zdravlje ljudi te je nužna sanacija objekta i uklanjanja radioaktivnog materijala ispod dozvoljenih graničnih vrijednosti da bi se objekat stavio u upotrebu.
BiH bez centralnog skladišta otpada
Ono što i dalje predstavlja problem za Bosnu i Hercegovinu jeste podatak Vijeća ministara da država i dalje nema centralno skladište gdje bi se odlagao ovakav otpad.
"Budući da u BiH još uvijek ne postoji centralno skladište radioaktivnih izvora koji se više ne koriste, u postupku odobravanja korištenja radioaktivnih izvora isključivo se priznaju dokazi o povratu istih po prestanku korištenja", navodi se u odgovoru.
Prema informacijama iz Vijeća ministara, u BiH i dalje postoje privremena skladišta za radioaktivni otpad, što nije najbolje rješenje s obzirom na to da se nalaze u preduzećima kojima osnovna djelatnost ne spada u rukovođenje ovom vrstom otpada.
"Trenutno, jedino centralizirano skladište radioaktivnog materijala koje bi se moglo koristiti, ukoliko dobije licencu od Agencije po podnesenom zahtjevu, nalazi se u okviru kompleksa Federalne uprave policije i njime upravlja Zavod za javno zdravstvo FBiH – Centar za zaštitu od zračenja. Kapacitet skladišta je skoro popunjen, a zbog administrativnih barijera se u ovom skladištu mogu eventualno skladištiti izvori zračenja s teritorije FBiH samo u slučaju vanrednih situacija. Ovakva situacija je vrlo rizična s obzirom na to da izvori zračenja mogu predstavljati rizik za sigurnost i zdravlje stanovništva te predstavljaju nezanemarivu prijetnju sigurnosti u BiH ukoliko dođu u pogrešne ruke, pošto se mogu koristiti za terorističke aktivnosti", navodi se u Izvještaju o stanju radijacijske sigurnosti u BiH, objavljenom u septembru 2020. godine.
Iako vlasti u Bosni i Hercegovini, potpuno opravdano, čvrsto stoje iza odluke da je potpuno neprihvatljiv stav Hrvatske o odlaganju radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori, činjenica je da je po sličnom pitanju u BiH u prethodnom periodu poduzeto izuzetno malo aktivnosti kako bi ovakva vrsta otpada koja se nalazi u BiH dobila adekvatno centralno mjesto na kojem bi se mogla skladištiti.
