Glas isparan šumovima radiostanice, može značiti da razgovarate sa najvišim zvaničnikom neke države, pilotom, astronautom, kapetanom broda, nekim na drugom kraju svijeta, dalekim, ali istovremeno bliskim, možda ključnom osobom na putu ka boljoj budućnosti osobe ili cijelog naroda.
Zaim Žuga iz Goražda na istoku Bosne i Hercegovine radioamater već 44 godine, nekadašnji svjetski prvak, uspostavio je vezu sa oko 280 zemalja, posadama brodova, aviona i astronautima.
Svjetski prvak u radioamaterizmu ugostio je ekipu agencije Anadolija i pričao o svojim počecima, osvajanjima ali i velikim poduhvatima koje su radioamateri napravili u ratnim godinama u Goraždu.
Žuga se radioamaterizmom počeo baviti kao 14-godišnjak kada se noću iskradao iz kuće kako bi sjedio za starom radiostanicom, a zatim se kasno noću ili ranim jutrom vraćao kući da ga ne primijete.
“Od 1969. godine se bavim ovim poslom, da bi 1972. godine položio drugu klasu. Kada sam trebao da kupim auto, imao sam nešto skupljenih novaca, ali ja sam kupio radio-stanicu. Roditelji su htjeli da me istuku, napali su me jer sam kupio radio-stanicu, a trebao sam da kupim fiću”, prisjetio se Žuga svojih početaka.
Žuga će uskoro proslaviti 45 godina bavljenja radioamaterizmom, a za agenciju Anadolija je otkrio da njegovi roditelji na početku nisu podržavali način na koji se bavio time.
“Bježao sam, iskradao se kasno u noć kako bi uspostavio neku vezu. Vidjeli su da ne mogu ništa protiv toga i pomirili su se sa mojim opredijeljenjem”, pojasnio je Žuga.
Prema njegovim riječima, u svom 44-godišnjem radu uspostavio je vezu sa oko 280 zemalja.
“Žao mi je samo što je sve to izgorilo u ratu. Preko 150-200 diploma, ne znam tačan broj. Bili su mi puni zidovi diploma iz Meksika, Japana, Amerike, Afrike, Gane, mnogo, mnogo zemalja. Jedna od onih diploma koje su mi bile posebno drage je zahvalnica od NASE kada sam uspostavio kontakt sa Shuttleom 2, 1981. godine. Piloti su bili u vasioni, a ja sam uspostavio kontakt sa njima. Bio sam jedan od rijetkih koji je uspio u tome”, nastavio je Žuga priču o svojim uspjesima kao radioamater.
Žuga je uspostavio veze sa posadama brodova, aviona, zvaničnicima mnogih zemalja, a jedino, kako kaže, nije uspio uspostaviti vezu sa podmornicom zbog nedostatka tehničke opreme.
Prisjećajući se jedne od mnogih večeri kada je radio na uspostavljanju veza, Žuga je dodao da se majka probudila u neko doba, tačnije pred jutro i rekla mu da legne da spava i, naravno, on je poslušao majku i osvojio treće mjesto u svijetu.
“Da sam nastavio, mislim da bih bio prvi”, kazao je Žuga kroz smijeh i dodao da je prvo mjesto osvojio 2005. godine.
“Uspostavio sam vezu i sa jednim ostrvom u Indijskom okeanu”, prisjetio se svjetski prvak u radioamaterizmu.
Žuga je uspio uspostaviti vezu i sa jordanskim kraljem Huseinom, davne 1975. godine.
Poznavajući samo jednu arapsku riječ koja znači "prijatelj", Žuga je uspostavio vezu sa kraljem Huseinom koji je misleći da Žuga poznaje arapski jezik, pričao sa njim oko pet minuta.
Nakon šest godina, Žuga je ponovno čuo kralja Huseina koji ga je prepoznao i nakon toliko godina.
Prema njegovim riječima, cijela porodica Gandi su bili radioamateri.
Prisjećajući se ratnog perioda u BiH, Žuga je kazao da su radioamateri, u ratnom period, bili jedina veza sa svijetom.
“Odmah 4. maja. 1992. godine, kada je počeo rat, prvo što su uradili jeste da su prekinuli telefonske veze, oko 6. maja dovod vode i struje. Znači nije bilo moguće uspostaviti bilo kakvu komunikaciju. Jedina veza su bili radioamateri. Tako da smo mogli spajati ljude koji su ostali ovdje sa porodicama koje su otišle vani”, istakao je Žuga i dodao da on ima običaj reći da su “radioamateri spasili Goražde”.
Govoreći o radu tokom rata, Žuga kaže da su uspjeli uspostaviti oko milion veza, ali da mu je najteže bilo prenositi informacije "kada neko umre, pogine".
Žuga se prisjetio i jednog događaja iz juna. 1992. godine kada je Goražde trebalo napasti 40 tenkova.
Prema njegovim riječima, "zahvaljujući apelu koji su oni tada uputili rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću, koji je bio u Bruxellesu i koji ima negdje i snimljen, tada je stala ofanziva jer su probuđene neke osobe poput Thatcherove, Busha i Chiraca".
Nakon priče o tome koliko su radioamateri značili Goraždu i BiH tokom ratnih dešavanja, Žuga ističe da su nakon rata potpuno zaboravljeni.
“Lakše nam je uspostaviti vezu preko Mjeseca i sa Mjesecom nego sa vladom i ljudima koji odlučuju o amaterima. Tokom rata svi su se zaklinjali u nas, bili smo svetinja, sada kada je prošao rat svi su nas zaboravili. Nemamo prostorija, nemamo finansijske pomoći”, pojasnio je Žuga.
On je podsjetio i da su i tokom vremenskih nepogoda koje su posljednjih godina pogodile to područje, ponovo radioamateri odigrali važnu ulogu.
“Kada je bila poplava, mi smo dali motorole, čamce, sve... Ljudi nas se sjete samo u nevolji”, istakao je Žuga.
Prema njegovim riječima, radioamaterizam je ljubav i hobi.
“To morate voljeti, osjećati da biste se time bavili. Žuga je objasnio da su prilikom cunamija, poplava, velikog snijega jedina veza sa svijetom bili radioamateri ne samo u BiH, nego i u svijetu”.
Ljubav prema ovom hobiju ne nestaje ali Žuga danas radi koliko može, tačnije onoliko koliko mu mogućnosti dozvoljavaju.
