Više od 700 radnika je na rubu egzistencije, bez posla i primanja, prava na zdravstveno osiguranje, bez mogućnosti penzionisanja. U prosjeku, nisu primili od 15 do 18 plaća, navode potpisnici u pismu upućenom Vladi Federacije BiH, Parlamentu FBiH i Sindikatu BiH.
"Smatramo da je jedini spas za naše sudbine i sudbinu firme hitno uvođenje vanrednih mjera, sagledavanje zakonskih mogućnosti i uvođenje nove uprave koja će izravno odgovarati Vladi FBiH kao većinskom vlasniku kako bi se zaustavio nestanak najveće državne građevinske kompanije, a radnicima, posebno u proizvodnim pogonima Sigma, Hadžići, Briješće, Greben omogućilo da žive od svog rada. Poznato nam je da je Vlada FBiH još 8. januara 2015. donijela Odluku o finansijskoj konsolidaciji 'Hidrogradnje', međutim, više od pola godine aktuelna uprava nije bila u stanju ni da pokrene provođenje te odluke, radnici su i dalje bez posla, bilo kakvih primanja i naknada, bez prava za liječenje, prepušteni sami sebi i jedini spas vide u direktnom pokretanju mjera Vlade kao većinskog vlasnika", kaže se u pismu.
Potpisnici navode da su njihovu situaciju spremni predočiti i usmeno ukoliko ih zvaničnici žele primiti, ali isključivo bez prisustva "navodnih čelnika 'Hidrogradnje' " koji više nemaju povjerenje radnika čije su interese odavno izdali i koji također snose dio odgovornosti za stanje firme".
Radnike posebno boli što je firma do prije 20-ak mjeseci imala i određene ugovorene poslove, redovne plaće, posebno radnici u pogonima Sigma, Hadžići, Briješće, Greben i na projektima na vijaduktu Briješće, odnosno autoputu.
lako su očekivali da će brojnim promjenama na čelu kompanije doći do boljeg stanja, situacija je iz dana u dan sve teža, dok je istovremeno firma ostala bez gotovo cijelog kvalitetnog stručno-tehničkog kadra, inženjera, navode potpisnici, radnici iz navedenih pogona, koji od jučer i štrajkuju.
"I dalje traju medijska obmanjivanja javnosti i radnika i davanje lažnih obećanja, nade o navodnim stotinama miliona dolara potraživanja iz inostranstva, navodni poslovi u zemljama (Libija, Irak) u kojima vlada ratno stanje već godinama.
Stotine radnika je prepušteno sami sebi, izdani su i od svojih sindikalnih čelnika i granskih sindikata i svih koji su se zarad ličnih interesa stavili u službu manje grupe okupljene unutar zgrade Direkcije, oko uprave i nadzornog odbora, koji nemaju niti nude bilo kakvo rješenje za spas firme s dubiozom od desetine miliona KM; godišnjim gubicima od 15-ak miliona KM, vrijednošću kapitala i imovine daleko ispod obaveza i prema radnicima, fondovima, bankama", navedeno je također u pismu.
Radnici napominju da do prodaje zgrade "Hidrogradnjine" Direkcije nije došlo iako im je godinama obećavano da će to biti jedno od rješenja za spas firme i izmirenje obaveza prema njima i penzionom fondu.
Zgrada Direkcije u centru grada, s više od 40 parking mjesta, iako po sudskim procjenama vrijedna 15-ak miliona KM, i dalje zjapi prazna, propada i samo je mjesto okupljanja grupe radnika koja, okupljena oko čelnika sindikata, na svaki način nastoji zadržati vlastite privilegije i pozicije izdajući interese radnika te održati postojeće stanje a ono neminovno vodi firmu u propast, navedeno je također u pismu.