Radnici se borili za ArcelorMittal, a danas se firma ne bori za njih: Nema odustajanja

Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK, je kazao da nikada neće napustiti radnike ArcelorMittala te da je njihova borba za sve radnike u metalnom sektoru. Naglasio je i da je nevjerovatno da se od radnika koji zarađuju par stotina eura plate očekuje razumijevanje gazdi koje zarađuju milione eura.

"ArcelorMittal je u protekle dvije godine ostvario dobit od 265 miliona eura, a radnici ArcelorMittala što traže je sitnica. Podsjećam da nisu sindikat i radnici zaustavili kompaniju već je kompanija ušla u štrajk, ali mi ćemo donijeti odluku kada ćemo izaći iz štrajka. Možemo prihvatiti da ima poteškoća u poslovanju, ali radnici su konstantno u gubitku", kaže Mujkanović.

Kazao je da je Sindikat lobirao kod viših nivoa vlasti da struja u ArcelorMittalu prošle godine ne poskupi za 125 posto jer bi to značilo gašenje kompanije i da im se očigledno sada ovako vraća.

"Bilo je u pitanju poslovanje kompanije i to bi značilo kraj. Uključili smo se u tu problematiku, ograničili smo rast cijene struje na 25 posto i evo kako su nam vratili. Nećemo vršiti pritisak ni na koga, da njima daju nove koncesije, neka to dogovaraju s Vladom i resornim ministarstvima. Kada je u pitanju Federalni nivo vlasti, imali smo dva sastanka sa Vedranom Lakićem koji je pokazao razumijevanje, a da li se uključio u mjeri koliko se ministarstvo moglo uključiti... Oglasio se i premijer Nikšić kojem smo skrenuli pažnju na dešavanja u ArcelorMittalu, Zenici i Prijedoru", kaže Mujkanović te dodaje:

"Prvi dan štrajka su obje vlade trebale sjesti i napraviti zajedničku sjednicu i razmatrati problematiku jer se radi o 3.000 radnih mjesta, o 10.000 radnika koji rade u lancu, a ako pomnožite sa četiri člana porodice to je 40.000 ljudi. Svi su trebali biti uključeni u skladu sa svojim ingerencijama. Ovdje vrijeme radi protiv svih nas. Pozivam sve aktere da se uključe u rješavanje ovog problema i izvrše pritisak na kapitalistu kojem su dale tolike koncesije."

Na današnjoj konferenciji za medije prisustvovao je i predsjednik Sindikata radnika ArcelorMittala Prijedor Dario Antonić koji je kazao da su i oni poslali radnike kući te da je od 788 samo 160 radnika angažovano na osiguranju i poslovima održavanja.

"Nije mi danas ovdje bila namjera da obrazlažem neke stvari, ali dajem bezrezervnu podršku kolegama koje na nimalo bezazlen način dolaze do svojih prava. Ovo nije posljedica hira Sindikata već upravo posljedica nemogućnosti radnika da više rade u ovim uslovima. Ovo je posljedica gladnih usta, posljedica situacije u kojoj su dovedeni radnici AM Zenica i AM Prijedor i svi ostali većinom radnici koji rade u realnom sektoru", kaže Antonić.

Dodao je da ovdje nije krivac Sindikat već poslodavac u donošenju strateških poteza pa je namjera da se optuže sindikat i radnici.

"Ne ArcelorMittal Prijedor, već rudnik u Prijedoru je žila kucavica kao što je ovdje u Zenici. Ovo su giganti koji su izgradili i formirali gradove kakve jesu pa i nas, nove generacije koje su sve ovo stvarale. Imamo 788 zaposlenih radnika, kooperanata i firmi s kojima surađujemo. U budžet se uplaćuje mjesečno više od 670.000 KM poreza i doprinosa, pa to dovoljno govori. Sa strepnjom svi gledamo ishod ove situacije. Osjećamo se da ne možemo uticati na ovu situaciju, ali moramo ostati u ovom zajedno i istrajati. Ovdje nema povratka. Ono što danas ne završimo, sutra će biti još veći problem", zaključio je Antonić.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović je poručio da su radnici svojim znojem ostvarili sve rezultate firme ArcelorMittal te da ovo nije način na koji se vraća pružena ruka.

"Generalno, ovako se vraća pružena ruka i stvari koje smo uradili prije nekoliko godina kada smo vršili pritisak na EP BiH da se ne dozvoli poskupljenje struje za kompaniju AMZ s nadom da će pomoći da se očuvaju radna mjesta u Zenici i Prijedoru i umjesto da dobijemo partnerski odnos, dobili smo ovo što imamo danas. Svi smo uz njih i ako bude trebalo i fizički ćemo doći biti dio štrajka u ArcelorMittalu Zenica, ali bitno je pitanje šta će uraditi država?", pita Šatorović te dodaje:

"Moramo poslati jasnu poruku da poslodavci nisu u krizi, njih ne dotiče potrošačka korpa od 3.000 KM, ona se tiče običnog radnika koji radi za platu od 600 do 1.400 KM. Svi moraju pokazati jesu li ovdje da zaštite građane ili ove vlasnike krupnog kapitala. Ne trebaju nam saopćenja već trebaju pokazati da su uz radnike, građane. Da imamo državu kakvu nemamo, razmišljalo bi se o stvarima kao u Kazahstanu jer imamo sve elemente da se ugovor prekine jer nije ispoštovan dio ugovora o privatizaciji gdje mora biti zaposleno 2.800 radnika, a ne koliko ih je danas 2.100 radnika."

Dalji koraci Sindikata ArcelorMittala još nisu poznati, a radnici su uvjereni da će ostvariti svoja prava jer su jasno poručili da nazad nema.