Raif Dizdarević je bosanskohercegovački političar rođen 1926. u Fojnici. Bio je učesnik NOB-a od 1943. godine, član KPJ (Komunistička partija Jugoslavije) od 1945., a od 1945. do 1951. je bio u službi državne bezbjednosti. Godine 1951. stupa u diplomatsku službu SFRJ i obavlja različite uloge u ambasadama SFRJ u Bugarskoj, SSSR-u i ČSSR-u.
Bio je predsjednik Predsjedništva SR BiH (Socijalistička Republika BiH) od 1978. do 1982. te predsjednik Savezne skupštine (1982-1983). Od 15. maja 1984. do 30. decembra 1987. je bio savezni sekretar za vanjske poslove, a član Predsjedništva SFRJ od 30. decembra 1987. do 15. maja 1989. Nakon ostavke Hamdije Pozderca bio je predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15. maja 1988. do 15. maja 1989. Objavio je memoarsku knjigu "Od smrti Tita do smrti Jugoslavije".
Na današnji dan, 12. decembra 1947. godine, je Narodna skupština socijalističke republike Bosne i Hercegovine donijela odluku da se formira i osnuje Arhiv BiH kao prva institucija Bosne i Hercegovine koja će imati zadatak da se bavi prikupljanjem, čuvanjem, zaštitom, obradom i davanjem na korištenje arhivske građe. Iz tog se razloga današnji dan slavi kao dan svih arhivskih službi u Bosni i Hercegovini.
"Arhiv je uvijek, u skladu sa svojim obavezama, a u interesu nauke, istorije i mogućnosti rekonstrukcije, sagledavanja i izučavanja prošlosti naše zemlje i prostora, prikupljao i građu koja se svrstava u arhivske zbirke ličnih porodičnih fondova. U tom smislu smo do danas uspjeli prikupiti 15 ličnih i porodičnih fondova, arhivsku građu izuzetno značajnih porodica koje su živjele i radile u BiH, te koje su svojim radom doprinijele razvoju naše države. Među njima je od danas i lična građa Raifa Dizdarevića", istaknuo je u toku današnjeg obraćanja medijima Dušan Vržina, direktor Arhiva Bosne i Hercegovine, izrazivši veliku zahvalnost Dizdareviću koji je stekao povjerenje u Arhiv BiH kao instituciju, odlučivši joj povjeriti ovaj vrijedni materijal, iako je imao dosta ponuda da ovu građu preda i u državni arhiv u Ljubljani, Beogradu i još neke institucije.
U posljednje dvije godine Dizdarević je na sebe preuzeo obavezu pripremanja i uređivanja materijala i arhivske građe, a ona se sada nalazi u takvom stanju da je već danas moguće njeno korištenje. Pored toga, Dizdarević je napravio i registar arhivske građe u kojem je dat kraći opis svakog spisa i dokumenta koji se ovdje nalaze. Građa će se moći koristiti isključivo u naučno-istraživačke svrhe, a bit će dostupna i tri godine nakon smrti njegovog predavaoca, dok će manji dio građe biti dostupan i pet godina nakon smrti.
Raif Dizdarević je kazao kako je u toku radnog vijeka obavljao brojne dužnosti, kako za vrijeme Jugoslavije, tako i za organe Federacije. Ipak, kako je istaknuo, uvijek je predstavljao nekog ko je iz Bosne i Hercegovine.
"Smatrao sam da je najnormalnije da ovo predam državnom arhivu Bosne i Hercegovine, jer to je moj dug prema onome što sam i kao čovjek iz BiH radio na svim tim dužnostima. Bilo je ašikovanja oko te arhive i oko mene, bilo je različitih ponuda, no ja se u tom pogledu nisam nimalo kolebao, bila je to za mene odluka koja je jedna vrsta obaveze. Da sam odabrao neko drugo rješenje, mislim da bi mi se s pravom prigovaralo, prigovarao bih samom sebi", naveo je Dizdarević.
On je pojasnio kako je za to vrijeme bio svjedok, ali i učesnik mnogih događaja koji su se odigravali na području Jugoslavije, ali i Bosne i Hercegovine, te je imao jedan sistem rada koji je značio da ono u čemu učestvuje, to na neki način i zabilježi.
"U jednom trenutku mi se učinilo da su to velike gomile koje sam skoro počeo da cijepam. Sa mnom je čitav niz godina radila gospođa koja se brinula o toj dokumentaciji, sakupljala, čuvala i kad je to vidjela, počela je da plače - Zaboga, kako to možete cijepati, jesmo to sakupljali godinama? Ja ću se pobrinuti za to i odnijeti sve u Sarajevo - kazala je", ispričao je Dizdarević, dodavši kako je ova arhiva tematski dosta različita, baš kao i poslovi kojima se godinama bavio.
